ABeCeDa – O fotografskom motivu (4)
Jednom sam na jednoj izložbi vidio fotografiju krajobraza i pritom sam se pitao kako je uopće mogla biti izložena. Bila je to naime krajnje loša fotografija, izvan svih, kako to znamo reći, fotografskih pravila.
Obzirom na laboratorijsku obradu (riječ je o analognoj fotografiji) slika je bila siva, bez kontrasta, vrlo krupna zrna, horizont je prolazio sredinom, dijeleći fotografiju prostorno na dva identična dijela.
Fotografija je djelovala na promatrača vrlo turobno i jednolično, rekli bismo dosadno. I kada sam “uzrujan” već htio napustiti izložbeni prostor, odjednom sam shvatio: upravo je to imao fotograf na umu, želio je prikazati tmurnost i jednoličnost. Zahvaljujući njegovom uratku i sam sam osjetio tu hladnoću, usamljenost, svjestan da nikada neću zaboraviti tu fotografiju.
Ta je fotografija udovoljila osnovnim kriterijima po kojima neku fotografiju smatramo uspješnom:
- Pobudila je pozornost.
- Upozorila je na namjeru i razlog zbog čega je snimljena.
- Pobudila je emocije.
- Posjedovala je likovne vrijednosti (grafičke, kompozicijske, kolorističke, svjetlosne i druge).
Naravno, reći ćete kako sada odjednom hvalim tu istu fotografiju, a ranije sam ju opisao kao lošu. Točno, ona je sadržavala sve te karakteristike, međutim je bila tehnički nesavršena, ako to gledamo sa motrišta klasičnog poimanja korektne fotografije. Ova četiri čimbenika o dobroj fotografiji (barem ja to tako vidim) trebao bi imati na umu svaki fotograf pri fotografiranju, neovisno o kojem je motivu riječ.
Kad govorimo o pobuđivanju pozornosti, tada bi se to prividno moglo riješiti na jednostavan način. Odabrao bi se neki zanimljiv, neobičan motiv, i tu bi bio kraj. No, nije riječ samo o tome. Treba snimati i obično, jednostavno, svakodnevno, ali na takav način da izgleda fotografski zanimljivo. Jednom rječju motiv može biti neobičan, neočekivan, nov, izražajan (neki bi rekli izrazito fotogeničan), ali i način njegova viđenja (fotografiranje) učinit će ga zanimljivim. To može biti fotografiranje pri kontrastnom svjetlu, rabeći širokokutne ili uskokutne objektive, eksperimentiranje s vremenom ekspozicije ili temperaturom boje, rabeći filtre, stvaranje krupnozrnaste strukture pri obradi u laboratoriju i štošta drugo. Sve to čini fotografiju.
O fotografskom doživljaju, zbog čega sve to činimo, više sljedeći tjedan.
Estetski gledamo portret američkog predsjednika sa simbolima SAD-a, mogao je izgledati bolje, da se veća pozornost usmjerila prema odnosu lika i pozadine, no usprkos tome postignut je cilj.
Krajobraz neobične kompozicije, likovno zanimljiv.
Reportažna fotografija, bez teksta teško razumljiva, jer je likovno prilično neoorganizirana, nepregledna.
Da se samo malo pazilo na drugi plan i ruke koje su rezane krovom automobila, fotografiju bi mogli smatrati vrlo uspješnom. Ovako nešto manje.
Primjer fotografije koja nema točku interesa, kod koje oko putuje po cijeloj slici i tražeći mjesto gdje bi se zadržalo.
(nastavak slijedi)
