ABeCeDa – O fotografskom motivu (5)
Fotografija mora promatraču nešto ponuditi, poticati ga na razmišljanje o viđenom, stvoriti nešto što bismo mogli nazvati doživljajem. Fotografija mora sadržavati jasnu namjeru i smisao, a po mogućnosti i izraziti stav osobe iza fotografskog aparata.
Kad kažemo namjeru mislimo na ono “zašto”, dok se ono “što” odnosi na sadržaj. Nekada je namjera isključivo prikazivanje nekog doživljaja, nečeg lijepog, zanimljivog, ponekad se fotografijom želi nešto prodati ili možda nešto priopćiti i slično. U početku fotograf je izuzetno zadovoljan, kada je uspješno snimio svoju obitelj ili psa, no tijekom vremena, on ipak želi i nešto više. Javlja se tada opasnost, da pod utjecajem poznatih fotografskih uzora, posebice onih iz raznih časopisa ili fotografskih monografija, odnosno sa interneta, pokuša nekritički imitirati njihov fotografski izričaj.
Tada se to pretvara u već često viđene motive, kopiranje, pri čemu nikako ne želimo reći da nije dobro imati uzore, ali ih nužno treba osobno reinterpretirati, vidjeti na svoj, individualni način. U suprotnom se događa, kao kad bi svoje mišljenje temeljili isključivo na temelju onoga što smo pročitali u novinama ili gledali na televiziji.
Kad fotografa pitate zašto je nešto snimio baš na taj način, njegov odgovor često će biti: zašto ne i drugi snimaju iste motive i njima dobro prolaze, čak im se fotografije izlažu na izložbama i u galerijama, a ponekad i dobro prodaju.
Teško je shvatljivo da mnogi fotografi troše energiju i vrijeme na to kako bi snimili upravo ono što su prije njih snimili milijuni drugih. Osnova dobre fotografije je osobni stav, osobno viđenje nekog motiva. U fotografijama (od toga donekle odstupa dokumentarna fotografija) moramo osjetiti autorov senzibilitet, njegov pogled na stvari i osobe, jer jedino tako će se njegova fotografija moći razlikovati od mnoštva drugih, sličnih.
Ove savjete nemojte primjenjivati samo kod onog, što nespretno zovemo “umjetničkom fotografijom”. Svaki motiv, pa i cvijet iz vašeg vrta, zaslužuje isti pristup prije i tijekom snimanja. Mnogi vjeruju da sam motiv, motiv po sebi, izgleda vizualno atraktivno, osebujno. To razmišljanje baš i nije u potpunosti točno, no zalazi u neka druga područja, poput fotogeničnosti, što nije tema ovog članka.
Sada ćemo ipak prikazati niz fotografija koje možda spadaju takvom razmišljanju, kad znamo reći da ih “aparat voli”, da uvijek “ispadaju” dobro.
.
Predivan krajobraz. Zar je dostatno samo pritisnuti okidač fotografskog aparata?
.
Izražajno ljudsko lice, posebice oči. Gdje je tu fotografska intervencija i koliko je potrebita?
.
Arhitektonski sklad. Zar fotograf takvom motivu treba nešto dodati svoje?
.
Reportažna fotografija. Zbilja je stvorila fotografiju. Treba li fotografska intervencija?
.
Lijep cvijet sam po sebi, posebice obzirom na sklad boja.
Zar je to dostatno za uspješnu fotografiju?
.
Djeca na fotografiji su uvijek zgodna i automatski takav snimak proglašavamo uspješnim?
Mislite li da je zaista tako?
.
Blagost koju u svaku fotografiju unosi puteljak, poseban je vizualni fenomen.
Dojam koji se stvara, uvijek je pozitivan. Zašto?
.
Naveli smo neke konstatacije, točne ili netočne? Prosudite sami.
Vjerujemo da ćete se složiti s nama barem u ovome. Netko je ipak morao uočiti ove motive odlučivši pritom da su vrijedni i fotografske zabilježbe.
.
