Slika i portret osobe povezani su stoljeima. sjetimo se samo odraza u vodi. O tome su napisane brojne stranice, stvoreni mitovi. Nakon toga slijedi priča o ogledalu. Slika u ogledalu koja postaje slika duše. Između fotografije i slike u ogledalu sličnosti su velike.
Danas ćemo ovoj rubrici pristupiti na drugačiji način. Želim prikazati kako su razni fotografi vidjeli jednu osobu, konkretno slavnog slikara Picassa. Njihovi portreti jedne te iste osobe.
Ako fotografiju promatramo, ne u turističkom smislu, već kao nešto što nas prisjeća na neke stvari, zanimljivo je istražiti koje su to fotografije, odnosno koji fotografski motivi. To sigurno nisu slike iz obiteljskog albuma.
Iako je ime Petera Funcha već spominjano na ovom portalu (ulična fotografija) smatramo da ipak zaslužije još malo više prostora.
Peter Funch (1974) je danski fotograf koji pripada suvremenoj fotografiji. Studirao je fotografski žurnalizam u Kopenhagenu, a danas djeluje i živi u New Yorku. Najčešće radi za različite novine i reklamne agencije po ugovoru, no postoji [...]
Zanimljivo je kako fotografije s ljetovanja dosta brzo izblijede kao sjećanje. Ne čudi stoga činjenica da še kod nekih ljudi uopće više ne javlja potreba da ih ponovno pogledaju. Očito je njihov učinak najintenzivniji neposredno iza godišnjih odmora. To potvrđuje činjenica da ih kasnije rijetko tko i pogleda.
Njemački fotograf Chargesheimer ostao je zapažen po 14 knjiga, monografija, fotografskih eseja na različite teme, s time da mu je u središtu rada grad Köln.
Možemo se upitati kako na fotografiju reagiraju pripadnici nekih plemena koji ranije nisu fotografirali, a ni gledali tuđe fotografije. Istraživanja su pokazala da su oni, primjerice fotografiju neke osobe, konkretno žene, doživljavali kao snimak njima neke aktualne živuće osobe.
Alice Spring (June Newton) australska je fotografkinja je koja je živjela u sjeni svog slavnog supruga Helmuta Newtona.
Poznato je da ponekad neki čimbenici kao što su male dimenzije fotografije, tonsko i kolorističko bogatsvo na fotografijama, deformacije bliskih objekata, mali svjetlosni kontrast, predmeti na horizontu koji daju krivu informaciju o stvarnoj veličini predmeta, mogu otežati percepciju fotografija…
Julia Fullerton-Batten, rođena u Njemačkoj, no karijerom povezana sa SAD-om, poznata je kao fotografkinja smjera “Fine- art photography” – mi bi rekli „umjetničke fotografije“ – odnosno onih fotografija koje u stanovitoj opreci spram reportažno-dokumentarističkog pristupa, iako je to dosta „nategnuto“ iz razloga što i reportažna fotografija može sadržavati umjetničke (čitaj „likovne“ vrijednosti).
Životno iskustvo kod čovjeka stvara osjećaj nekih vizualnih konstanti, što je posebice bitno u fotografskom svijetu. Govorimo o: konstanti oblika, konstanti veličine, konstanti boje i konstanti svjetloće.
Henry Wessel, američki je fotograf koji je u kontakt s fotografijom došao na čudan način. Naime, jednom ga je posjetila njegova prijateljica koja je imala Leica fotografski aparat. On je tada imao oko 25 godina. Bio je to početak, a uskoro su osnovali studio za portretnu fotografiju.
Još u razdoblju renesanse slikari (Battista della Porta, Giotto, oko 1558. godine) su rabili uređaj Camera Obscura koji je predstavljao preteču fotografskog aparata, a njima je pomagao pri slikanju perspektive. Taj se uređaj tijekom vremena usavršavao pa je običnu rupu kroz koju je padalo svjetlo uskoro zamijenila leća. Rabili su se različiti objektivi za
slikanje krajobraza ili za portrete. Rezultat je bila slika koja je tada umjetnicima poslužila kao skica za njihov likovni rad.
Izraelski fotograf Nadav Kander zanimljiv je autor i stoga ga predstavljamo u ovoj rubrici. Ono što ga posebice karakterizira zanimljivi su portret i krajobrazi.
Kod fotografije dimenzija 9X13 cm i udaljenosti promatranja od ca. 50 cm, cijela fotografija nalazi se u području oštrine. Ne postoje nikakvi otežavajući ili smetajući elementi, pa stoga promatrač sada percipira i ono na što ranije nije obraćao pozornost, primjerice sjene. Kod fotografiranja u automatskom modu, mogu se međutim dogoditi neka iznenađenja. Zbog fenomena dubinske [...]
Za Marca Ribouda (1923) mogli bi s pravom reći da predstavlja živuću fotografsku legendu. Kao značajni fotograf, član je Magnuma od 1955. godine. Sa 14 godina fotografirao je svjetsku izložbu u Parizu i od tada je sve započelo. Bio je aktivan u francuskom pokretu otpora od 1943. do 1945. godine, a nakon toga je studirao strojarstvo i [...]
Sjećanje je skoro uvijek u slikama. Događaji su na fotografiji prikazani drugačije, s više detalja, nego što je to slučaj kada se o njima samo govori.
Mike Larson je američki fotograf (Kalifornija) koji se specijalizirao za snimanje vjenčanja. Iako mnogi , pa i kod nas, misle da mogu uspješno snimiti taj događaj, upravo Larson i njegov rad, mogu pokazati koliko je to težak fotografski zadatak.
Započinje nova serija članaka o fotografiji u kojoj ćemo se baviti raznim pitanjima. Primjerice: kako se biraju fotografski motivi, što povezuje fotografa i fotografirane motive (osobe), što doživljavamo kod gledanja osobnih ili tuđih fotografija, kako se fotografijom postiže učinak promidžbe, odnosno kako fotografiranjem možemo unaprijediti svoj život, učiniti ga intenzivnijim…
Ljetovanje, godišnji odmori, doba je koje svaki fotograf želi trajno zabilježiti, te koliko je to fotografski moguće, prikazati i drugima svoje uživanje, mjesta i osobe koje je upoznao. Kad se pak vrati kući, upravo će fotografija funkcionirati kao podsjetnik na te dane.
FORUM
