Fotografija.hr

Lytro je još jedan “uzorak” među sijasetom fotografskih gadegta koji vašoj fotografiji daje nešto novo, nešto što drugi nemaju. Uz Lytro ste tako mogli, kako oni vele, zaboraviti na ne oštre fotografije jer je dubinska oštrina polja bila takoreći - svugdje, samo je kasnije na fotografiji, budimo konkretni, lytro digitalnom zapisu trebalo odabrati objekt ili subjekt naše pažnje.

Lytro je ok gadget uz dvije velike i nekoliko ne tako velikih mana. Jedna od velikih je što je prilično skup, a druga je što same fotografije i nemaju neku primamljivu kvalitetu.

Ekipa Chaos Collectiva je na svojoj stranici osmislila softvare koji će kreirati digitalne zapise upravo identične onima koje proizvodi Lytro.

Više na Buzz.hr

U ovom kratkom video uradku pogledajte kako su nastale fotografije svima nam poznatog super heroja. Fotograf Haristobald nedavno je snimio seriju Superman fotografija bez korištenja Photoshopa ili body paintinga. Umjesto toga iskoristio je grafoskop kojemu je lampu zamjenio vanjskim blicom i tako projicirao Superman simbol preko prsa svog modela.

Zavirite iza kulisa.

Jeste li se ikada zapitali kako su se izrađivale fotografije u vrijeme “Prohujalo s vihorom” i građanskog rata u SAD-u.

Ta čudnovata tehnologija naziva tintype (ferotipija) nije bila dostupna baš svakome, a fotograf/majstor morao je proći nešto više prakse te imati i druge sposobnosti osim profinjenog oka.

Ovaj video dolazi iz Internacionalnog muzeja fotografije i filma George Eastman House, a  prikazuje zanimljivu korak-po-korak proceduru stvaranja jedne takve ferotipije.
Kada to pogledate, vjerujemo da ćete se osjećati prilično razmaženo, sa svim blagodatima današnjih tehnologija i procesa u modernoj fotografiji koji su “ipak nešto jednostavniji“ za savladati.

Snimanje portreta može biti vrlo zahtjevan posao, posebno kada želite kvalitetnu rasvjetu. Možete potrošiti beskrajno mnogo vremena u postavljanju rasvjete. O cijeni odgovarajuće opreme da i ne govorimo.

Stoga vam donosimo mali savjet kako dobro iskoristiti prirodnu svjetlost i okolinu koja vam je na raspolaganju, a uz to je još i besplatno.

Vrlo je jednostavno. Ako na primjer imate tamnu sobu ili prostor s otvorenim vratima ili prozorom kroz koji dolazi dnevno svjetlo, postavite osobu koju fotografirate na oko metar od otvora (naravno, s unutarnje strane).
Takvo svjetlo je izrazito mekano, a ujedno nećete morati brinuti o ekspoziciji, pa tako slobodno možete širom otvoriti blendu.

Photo By h.koppdelaney via Flickr

Princip osvjetljavanja nije nikakva velika mudrost. Što je veći vaš izvor svjetla, tj. što su vrata više otvorena, sjene će biti mekše. Isto kao s bljeskalicom. Mali izvor svjetla (bljeskalica) daje oštrije sjene. S druge strane npr. softbox daje mekše sjene upravo zato jer je veći.

Zapeli ste s jedne strane žičane ograde i pokušavate fotografirati zanimljiv predmet s druge strane? Sa sličnim se problemom obično suočavamo u zoološkom vrtu, ali i na nekim sportskim događanjima ili u drugim sličnim okolnostima.

Evo nekoliko brzih savjeta kako smanjiti utjecaj ograde na vaše snimke:

1. Prebacite na manualni fokus
Kada imate neki objekt neposredno ispred objektiva, čest je problem što autofokus ne može prepoznati što u stvari želite izoštriti. Prebacivanjem na ručno fokusiranje imati ćete potpunu kontrolu.

2. Približite se ogradi
Jedna od stvari kojom možete “ukloniti” ogradu je da bude što više van fokusa. Da biste to postigli morate se približiti ogradi što je više moguće (ili dopušteno :D), toliko blizu da se objektiv ne može usredotočiti na žicu. Ili pak jednostavno fotografirajte kroz otvore na ogradi ukoliko su dovoljno veliki.

3. Koristite veliki otvor blende
Odaberite veliki otvor blende (najveći koji vam objektiv dozvoljava) što će suziti dubinu fokusa i smanjiti vidljivost ograde.

4. Pričekajte da se objekt udalji
Što je motiv udaljeniji to je i veći off-fokus ograde (u prethodnim koracima saznali ste što to znači).

5. Izbjegavajte refleksije
Ako fotografirate kroz dio ograde obasjane suncem, znajte da će taj dio biti još izraženiji. Pokušajte pronaći dio koji je u hladu, ili pak iskoristite sjenu nekog od slučajnih promatrača.

6. Ukomponirajte ogradu u kadar
Najslađe je okrenuti nedostatak u svoju korist i dobiti dobar kadar s onime što vas je do maloprije smetalo, i tako ogradu učiniti važnim dijelom kompozicije. Zato prije nego probate “ukloniti” ogradu, razmislite možete li ju kako iskoristite.

Donosimo vam 5 savjeta kako poboljšati kompoziciju vaših fotografija. Nećemo pisati o pravilu trećine, jer je ono jedno od prvih pravila koje fotografi uče.
Učenje striktno po pravilu trećine bilo bi nešto slično učenju vožnje, a da vam nitko ne kaže da vožnja zahtjeva puno više od samo stiskanja papučice gasa za ubrzanje i kočnice da bi se automobil zaustavio. Naravno da obuhvaća puno više. Isti je slučaj i s kompozicijom fotografije.

1. Prestanite kombinirati isključivo prema pravilu trećine

Photo By Nicholas Erwin via Flickr

Problematika tog pravila jest ta da iako u dosta slučajeva pravilo trećine funkcionira, ponekad to i nije slučaj. Trećine nisu uvijek najbolje mjesto za pozicioniranje subjekta. Gornja fotografija je dobar primjer – simetrični oblik figure zahtjeva centralnu poziciju.
Prirodno se nameće pitanje kako prepoznati kada treba ‘razbiti’ pravilo trećine? Pročitajte u nastavku.

2. Ravnoteža

U kakvom su odnosu subjekt i ostatak fotografije, jedno je od pitanja koje je potrebno postaviti? Kako ih uravnotežiti? To je nešto što je ponekad najbolje prilagoditi prema osjećaju nego li prema raznim metodama i izračunima. Uravnotežena fotografija daje miran i skladan osjećaj. Gornja fotografija je uravnotežena – tri majmuna i kineski šah imaju jednake ‘težine’ u kompoziciji. Tople boje su također vrlo skladne i u ravnoteži jedna s drugom.

3. Jednostavnost

Photo By ...-Wink-... via Flickr

Stvarajte što je moguće jednostavniju kompoziciju. To možete postići tako da iz fotografije isključite sve što je suvišno, a da ostavite ono što je apsolutno neophodno. Često je dovoljno samo približiti se objektu i tako isključiti pozadinu. Također se može koristiti veći otvor blende, pa tako plitka dubinska oštrina isključuje (zamućuje) pozadinu.
Ideja je pokušati eliminirati sve što odvlači pozornost od glavne teme fotografije.

4. Koristite linije za stvaranje dinamike

Photo By Steve-h via Flickr

Linije su snažan element kompozicije i same po sebi navode promatrača da ih slijedi.
Jedna od prednosti korištenja linija je ta da stvaraju osjećaj pokreta i dubine. To možete postići tako da linije (okomite) putuju iz prednjeg djela fotografije prema iza.
Dijagonalne linije su dinamičnije od okomitih, dok su vodoravne najmanje dinamične.

5. Poradite na subjektu

Ako ste pronašli dobar motiv za fotografiranje, onda nije na odmet fotografirati iz više različitih perspektiva uz više različitih postavki. Više je važno razmišljati o tome što radite, nego otvoriti rafalnu paljbu, pa što bude. Zapitajte se kako možete poboljšati kompoziciju. Fotografirajte iz različitih kutova ili s različitim žarišnim duljinama. To se zove “poraditi na subjektu” i često ćete na taj način snimiti puno ekpresivnije i bolje fotografije.

Zbog evidentnog pada popularnosti analogne fotografije, dvojica fotografa pokrenuli su projekt s kojim žele približiti analognu fotografiju novim naraštajima. Projekt pod nazivom The Photo Palace Bus doslovno uključuje stari školski autobus iz 1978. koji bi trebao biti pretvoren u mobilni studio s tamnom komorom i prostorijom za predavanja. Fotograf Anton Orlov namjerava prikupiti 16000 dolara da pokrene projekt i modificira autobus. Jedna od ekstremnijih modifikacija bila bi spajanjedva VW mikrobusa na krov autobusa koji bi služili kao prostor za spavanje.

Orlov će zajedno s partnerom Ryanom Kalemom voziti ovu monster instalaciju diljem SAD-a i to ne samo u obrazovne svrhe, nego i u svrhu dokumentiranja, stvarajući pritom 10000 negativ portreta u sklopu New Americane.

Nešto više od mjesec dana prije roka, projekt još uvijek treba nemalih 14000 dolara, pa dvojica entuzijasta prikupljaju donacije po klasifikaciji na njihovoj web stranici, a kreću se od 10 dolara koji vam donose zahvalu na njihovoj stranici, pa do nekoliko tisuća dolara koji bi vam omogućili da se osobno priključite njihovom putovanju na nekoliko tjedana.

Light painting majstor Dennis Calvert, stvorio je kratak i zanimljiv time-lapse video koji prikazuje kako je nastala jedna od njegovih najboljih fotografija nazvana Thermodynamic Engineering.

http://www.flickr.com/photos/denniscalvert/5601824269/

Ova fascinantna fotografija nastala je uz pomoć samo nekoliko osnovnih fotografskih dodataka i dva svjetlosna štapića. Autor na svojem blogu detaljno objašnjava proceduru kojom je fotografija nastala. Na blogu možete saznati i nešto više o autoru samom, njegovom radu i tehnikama kojima se služi. Light painting je svakako jedna od najzanimljivijih i najkreativnijih grana fotografije svakako vrijedna da je se istraži i isproba.

Rezultat možete vidjeti ovdje.

Sviđaju vam se čarobne mutne lampice u pozadini fotografije?

Tehnika zahtjeva malo eksperimentiranja i prakse, no ipak je relativno jednostavna. Sve što trebate su božićne sijalice i objektiv s velikim otvorom blende.

Ključno u cijeloj priči je fotografirati s velikim otvorom blende što zamućuje pozadinu i ističe prednji plan. Takvim postavkama blende se lampice pretvaraju u nježne svjetlosne loptice i daju posebnu draž blagdanskim fotografijama.

Kao što vidite kod većine takvih fotografija dobro je u prvom planu imati nekakav željeni objekt (osoba, ljubimac, božićni ukras ili nešto drugo) koji fokusirate.

Ako pak želite da vam svjetlosne kuglice budu veće, to ćete lako dobiti povećanjem udaljenosti između predmeta u fokusu i svjetiljki izvan fokusa u pozadini.

Dok većina fotografija obično ima lampice u pozadini (iza objekta) iste možete staviti i ispred objekta snimanja što će također stvoriti male bokeh loptice svjetla. Efekt će biti nešto drugačiji jer će kuglice pokriti i dio objekta, što nije nužno loše. Čak štoviše, može jako dobro ispasti.

Photo By anieto2k via Flickr

Još jedna od popularnih tehnika jest ona kojom od izvora svjetlosti stvorite različite oblike. Možete napraviti zvjezdice, srca ili čak i male pahuljice.

Photo By vanil noir via Flickr

U nastavku pogledajte video kako da sami izradite “filtere” za takve efekte.

tutorial

Drugi način da promijenite oblik lampica je eksperimentiranje s različitim otvorima blende. Tako će u većini slučajeva važiti pravilo: veći otvor blende – zaobljeniji oblici svjetlosti dok u slučaju manjeg otvora blende oblici postaju sve bliži šesterokutu ili osmerokutu ovisno o tome kakav objektiv imate.

Sve ostalo je u vašim rukama i količini kreativnosti koju ste voljni uložiti. Uživajte!

Da li i vi spadate u grupu onih koji vole da njihove fotografije budu oštre i jasne? Pokušat ćemo vam s nekoliko savjeta pomoći zadovoljiti vašu potrebu za detaljima i oštrinom.

Fokusirajte pažljivo

Današnji fotoaparati rade sjajan posao autofokusiranja, ali još se uvijek dovoljno puta dogodi da točka autofokusa nije točno gdje bi trebala biti, što rezultira fotografijama van fokusa. To je osobito vidljivo na fotografijama s plitkim poljem dubine gdje je ispravno fokusiranje vrlo važna stvar. Radije dva puta provjerite fokus prije nego što okinete nego da fotografije ispadnu mutne.

Nemojte otvarati/zatvarati blendu do kraja

Ne koristite najširi otvor blende, osim ako se radi o profesionalnom objektivu. Svaki objektiv ima svoj optimalni otvor blende, onaj koji proizvodi najbolju razlučivost (u smislu oštrine, a ne broja piksela). Kod objektiva niže klase nije dobro ići u krajnosti odnosno koristiti najmanji ili najveći otvor blende. Isto pravilo vrijedi i za profesionalne objektive, no oni će ipak proizvesti bolje fotografije od običnih objektiva.

Koristite veliku brzinu zatvarača

Čest je slučaj da su fotografije mutne usprkos malom otvoru blende. To je vrlo vjerojatno zbog toga jer je u pokretu fotoaparat ili objekt koji fotografiramo. Takve stvari možete oštro uloviti ako povećate brzinu zatvarača. Za to možete koristiti jednostavan izračun: 1 žarišna duljina objektiva x 2. Tj., ako koristite 100mm objektiv, brzinu zatvarača bi trebali podesiti na nešto više od 1/200ke. Ovisno o tome što fotografirate, možda ćete morati ići na još veću vrijednost (brže okidanje).

Fotoaparat mora biti što mirniji – koristite stativ

Ako se subjekt ne kreće i ako imate dovoljno vremena za podešavanje svih željenih postavki zašto ne biste koristili i stativ. Time ćete eliminirati vibracije. Kao bonus moći ćete zadržati namještenu kompoziciju što je s fotografiranjem iz ruke gotovo nemoguće.

Fotografirajte uz dovoljno svjetla

Mala vrijednost otvora blende i velika brzina zatvarača trebali bi osigurati dovoljno svjetla za dobru fotografiju. No nije na odmet fotografirati na dobroj sunčevoj svjetlosti, ili uz pomoćnu rasvjetu kako bi bili potpuno sigurni da će senzor fotoaparata dobiti dovoljno svjetla.

Ne koristite visoki ISO

Koristite što manju ISO osjetljivost. Veći ISO povećava količinu šuma i smanjuje kvalitetu i razinu detalja na fotografiji. Držite se malih brojeva, i dobiti ćete puno oštrije fotografije s više detalja.

Svjetlost sa strane

Svijetlo sa strane stvara sjene koje naglašavaju teksturu, pa time i oštrinu. Većina stvari izgleda bolje kada svjetlost dolazi sa strane nego direktno iz pravca fotoaparata.

Nemojte koristiti jeftine objektive

Poznato je da su profesionalni fotoaparati i objektivi skupi. Ali isto tako je poznata i uzrečica “koliko para, toliko muzike”. Ako vam je potrebna iznimno visoka razina detalja i oštrine sigurno je nećete dobiti pomoću jeftinih objektiva. Isto vrijedi i za filtere.

Donosimo vam mali tutorijal kako bez skupe opreme snimiti dobru fotografiju zvjezdanog neba.

1. Što sve trebate

Trebate fotoaparat koji ima ručno podešavanje ekspozicije; uključite “S” prioritet rada.
Također ćete trebati daljinski ili kabel okidač kako se fotoaparat ne bi tresao pri fotografiranju. Naravno, trebati će vam i stalak.

2. Odabir mjesta za fotografiranje

Što mračnije mjesto, to bolje. Fotografiranje zvijezda iz vlastitog dvorišta je moguće, no za bolje rezultate odaberite mjesto daleko od gradske rasvjete. Zbog svjetlosnog zagađenja i zvijezde su manje vidljive.

3. Postavke fotoaparata

Kao prvo, poželjno je koristiti objektiv s velikim otvorom blende. U ovom slučaju korištena je Sigma 28 mm f/3.5. Zatim, postavite fotoaparat na visoki ISO, već 1600 i 800 daju dobre rezultate. Kako bi izbjegli da zvijezde ostavljaju trag (što je rezultat Zemljine rotacije) koristite “pravilo 600″ koje je vrlo jednostavno:

Podijelite 600 sa žarišnom duljinom objektiva koji koristite. U našem slučaju podijeliti 600/28 = 21,42 (što znači da možete podesiti okidač da bude otvoren 21 sekundu ćime ćete izbjeći hvatanje traga zvijezda).
Na kraju, stavite objektiv na ručno izoštravanje i okrenite na beskonačno.

4. Fotografiranje

Postavite fotoaparat na stalak i okinite 5 uzastopnih snimaka zvijezda uz prethodno ispravno podešeno vrijeme ekspozicije (pravilo 600). Nemojte pomicati fotoaparat ili mijenjati postavke osim ako ste prethodno završili.
Savjet: svaki put kad završite s nizom od 5 snimaka, stavite ruku ispred objektiva i okinite fotku. Tako ćete znati gdje je kraj serije.

5. Uređivanje

Nemojte biti razočarani ako ne vidite boje na fotografijama, to je normalno. Boje ćete morati dodati u Photoshopu ili nekom drugom programu za uređivanje.

Prvi korak je da dobijete fotografije iz iste serije jednu preko druge. Za to možete koristiti Deep Sky Stacker. Dovoljno je koristiti zadane postavke softvera. Konačna fotografija će biti veliki TIF koji ćete dalje obraditi u Photoshopu.

Nakon toga otvorite dobiveni TIF u Photoshopu i podesite krivulje i razine (curves and levels). Možete pratiti i priloženi jednostavan tutorial:

Također možete podesiti plave, crvene i zelene razine boja kako bi maglica bila još bolje vidljiva.

Kako nam se približava sezona vatrometa nije na odmet malo ponoviti gradivo i ispolirati svoje vještine koje nam mogu zatrebati i kroz cijelu godinu.
U vrijeme analognih fotoaparata fotografirati vatromet nije bilo jednostavno (obično bi završilo sa “prekrasnom” crnom fotografijom), no danas sa svim prednostima digitalne opreme dovoljno je samo držati se par osnovnih načela.

1. Pronađite mjesto daleko od gužve i električnih žica(!). Povišen položaj na nekakvom brežuljku bio bi idealan. Sve u svemu bilo bi dobro malo izvidjeti teritorij unaprijed.
2. Postavite brzinu zatvarača na 1 sekundu ili dulje. Nemojte se bojati da ćete preeksponirati fotografije.
3. Koristite što niži ISO, odnosno poželjno je što manje digitalnog šuma.
4. Koristite stativ. Ako ga nemate stavite fotoaparat na nešto stabilno i sigurno.
5. Isključite blic. Da biste fotografirali svjetlo, ne treba vam još dodatnog svjetla. ;)
6. Fotografirajte u RAW formatu. Potrebno je što više digitalnog materijala na fotografiji, kako bi se mogle napraviti naknadne prilagodbe i fina podešavanja.

Usmjerite fotoaparat prema gore i fotografirajte (bilo bi dobro uključiti i samookidanje ili timer). Ključno je predvidjeti moment eksplozije. Na početku ćete vjerojatno dobiti dosta neuspjelih snimaka, ali kako će predstava odmicati i vi ćete uhvatiti ritam. Eksperimentirajte. Uostalom, ponavljanje je majka učenja.

Jedno od najpopularnijih kompozicijskih tehnika u fotografiranju jest tzv. pravilo trećine.

Zamišljene vertikalne i horizontalne linije razdjeljuju fotografiju na 9 jednakih dijelova. Glavni element kompozicije uglavnom se smješta na sjecišta tih linija. Važne elemente također možete smjestiti i uzduž zamišljenih linija, ili pak fotografiju uredite u trećinske trake. Tako su gornja trećina ili lijeva trećina fotografije dobra područja za smjestiti elemente, dok pak područja kao što su sredina, sam vrh ili dno fotografije, ili ona daleko u kutu valja izbjegavati.

Korištenjem pravila trećine stvaramo lijepo uravnotežene fotografije, no to ne znači da se ono uvijek mora primijeniti. Upravo zato tu kompozicijsku tehniku treba shvatiti više kao smjernicu nego samo pravilo.

Uostalom pravila postoje da bi se kršila, a ako uz to još dobijete i dobru fotografiju samo naprijed!

Izvor

Pošto nam se bliži Halloween pravo je vrijeme za nekoliko savjeta za bolju haloween fotku. Ti se savjeti ne razlikuju u mnogočemu od općenitih pravila dobre fotografije uopće. Na volju vam je više nego dovoljno motiva kao što su tikve, kostimirani ljudi, kuće, uličice, mračni kutovi i sl., pa odaberite neki ili neke i bacite se na posao, no imajte na umu sljedeće:

Pronađite nešto zanimljivo
Dobra fotografija je ona koja privlači pozornost.

Pravilo trećine
Ovo pravilo zaslužuje kompletan članak, pa za sada sve o tome možete pročitati ovdje.

Popunite kadar
Potrebnu dramatiku pojačati će pun kadar, drugim riječima približite se motivu.

Prazni prostor
Ako fotografirate lica, jedan od kompozicijskih trikova jest taj da im ostavite prazan prostor sa strane u smjeru kojeg gledaju.

Kut snimanja
Pokušajte pronaći neuobičajen kut snimanja.

Detalji
Koncentrirajte se na detalje. Možda je teško odoljeti zavodljivoj svjetlosti Halloweena, no zastanite malo, obratite pozornost na detalje i prepoznajte njihovu draž.

Grupne snimke
Halloween je vrijeme kada se ljudi okupljaju i druže. Dobra prilika za vježbanje grupnih fotografija.

Skriveno fotografiranje
Spontane (nenamještene) fotografije su uvijek bolje. Budite diskretni.

Slabo svjetlo
Izbjegavajte jarko svjetlo. Dramatika, mrak, strava i užas čar su ovog dana.

Difuzna bljeskalica
Ako već morate koristiti bljeskalicu, difuzirajte je. Probajte staviti celofan u nekoj boji. Rezultati bi mogli biti još dramatičniji.

Tikve
Kod fotografiranja tikve malo se poigrajte sa ekspozicijom (kraća/duža). Upalite više od jedne svjećice, dobiti ćete bolji efekt.

Crvena, žuta, smeđa, tamno zelena, ponekad i siva, boje su koje svake godine iznova ispunjuju sliku jeseni. Dakako, za nas je bitnije na koji ih način što bolje primijetiti i zabilježiti fotoaparatima. No, rijetki su slučajevi kad vidite lošu fotografiju jesenske eksplozije boja.

Evo nekih savjeta kako postići upravo suprotno.

Istraživanje! Istražite ideje, prošečite prirodom, potražite primjere na Internetu. Razmislite o korištenju filtera. Uzmite si vremena i razmišljajte o kombinaciji boja, motivu. Ukoliko je s vama osoba koja nosi odjeću crvene, žute ili neke od divnih jesenskih boja, iskoristite je i stavite u kadar. Primjenite sve što ste dosad naučili i napravite odlične fotografije.

Igranje s dubinskom oštrinom također može uvelike pomoći. Fokusirajte se na ono što je ispred vas, a ostalo smjestite u pozadinu i neka bude blago zamućeno, na taj će način boje pronaći svoj put jedna do druge i na kraju se stopiti – igrajte se bokehom.

Ako vas ipak najviše muči tamno jesensko svjetlo, istražujte i nađite put do svjetlijeg. Krećite se oko subjekta koji fotografirate. Najbolji primjer za to je, recimo drvo. Pronađite najljepše drvo jeseni oko kojeg se možete okretati punih 360 stupnjeva i promatrajte što se događa sa lišćem, na svakoj strani ono poprima drugačiju boju. Budite strpljivi i sigurni u ono što radite i pravi kadar će se već pojaviti.

Često se kaže da je fotografija hvatanje trenutka, zamrzavanje akcije, bilježenje događaja u na fotografski medij u trenutku u kojem se dogodio. Ta se premisa može odnositi također na pejzažnu fotografiju.

No, kako su pejzaži često relativno statični, fotografi se na različite načine snalaze da pejzažne fotografije budu dinamičnije. Osim tri dimenzije koje nam dobra fotografija pejzaža može dočarati, dodajemo i četvrtu, vrijeme. Zbog toga će se često koristiti duga eskpozicija, iako možda za trenutne svjetlosne uvjete nije potrebna. No, produžavanjem ekspozicije fotograf će nam dočarati kretanje oblaka po nebu, neprestano razbijanje valova o obalu ili pak vjetar iznad žitnih polja za vrijeme ljetne oluje.

U ovom članku usredotočiti ću se na uporabu ND filtara, odnosno filtara neutralne gustoće i ponajviše na različite primjere uporabe istih da bi se dobile umjetničke pejzažne fotografije.

Pod dugom ekspozicijom smatram ekspoziciju trajanja od 10 sekundi i više.

ND filtri

Neutralna gustoća (eng. neutral density) znači da filtar propušta svjetlo bez da mu mijenja boje, no za određeni faktor smanjuje količinu svjetla koje kroz njega prolazi. Filtri mogu biti navojni, ili pak pločice koje se montiraju na za to predviđene držače.

Obično su u faktorima 2, 4, 6, što će reći da smanjuju količinu svjetla koja kroz njih prolazi za jednu, dvije ili tri blende. No, također ima i ektremnijih primjera na koje ću se ja više fokusirati, a koji smanjuju količinu svjetla za šest ili čak 10 blendi(!), pa će vam se tako, koristeći potonje, ekspozicija za sunčanog dana s npr. 1/250 sekunde produžiti na čak 10 i više sekundi.

S desne strane se zorno vidi koliko 10x ND filtar smanjuje količinu svjetla koje prolazi kroz njega.

Odabir ND filtra za ultraširokokutne objekive

Ako kupujete navojni filtar, treba pripaziti da je dizajniran za ultraširokokutne objektive (10 – 24mm na APS senzoru ili 14 – 24 na senzoru pune veličine). Na filtru obično piše SLIM. Filtar ima tanki nosač kako na naširem kraju objektiv nebi ulovio rubove filtra koji bi vinjetirali sliku (tamni obrub).

Ovakvi filtari obično su u cijenovnom rangu od stotinu ili više eura. Na E-bayu ćete često naći višestruko jeftinije filtre. Isplati li ih se kupiti? Ti filtri će često stvarno smanjivati prolazak svjetla za onaj faktor za koji su i deklarirani, no često će i promjeniti boje na fotografiji. Ukoliko ćete uglavnom raditi crno bijele fotografije, onda se možda i isplati raditi s njima, ukoliko pak želite realno prenijeti boje, bolje ih je izbjegavati, jer, ušteda novaca neće uštedjeti vrijeme koje ćete provesti pred računalom prepravljajući boje na fotografijama. Također, treba pripaziti da su stvarno “mršave” verzije tj. da im debljina metalnog okvira nije prevelika.

Ukoliko kupujete pločice, također trebate paziti na veličinu pločica. Najmanje odmah zaboravite. Najmanja veličina koju za ove objektive možete koristiti je 84×84 mm (ovisno o prozivođaču). No, tada ćete moći koristiti samo jedan filtar, tj. pločicu i držač filtera koji će biti prilagođen za široki kut ili pak ćete ručno modificirati onaj klasični da vam opet ne bi ulazio u u rubove kadra.

Preporučljivo je nabaviti veće držače i pločice, veličine 100×100 mm, koje su naravno skuplje, ali omogućuju vam više slobode u korištenju različitih filtara. Cijena pločica naravno ovisi o faktoru smanjenja propusnosti, veličini pločice i naravno proizvođaču.

Što odabrati, navojne filtre ili pločice?

Teško je decidirano reći je li jedan sistem bolji od drugog. Često je odabir baziran na dostupnosti samog filtera, a ne na nekim drugim razlozima. Koristeći prilagodne prstene i jedan i drugi sistem možete koristiti na više objektiva, no kad treba koristiti više filtera od jednom, smatram da je sistem sa pločicama nešto bolji. Naime, navojni filtar ćete vjerojatno kupiti u točno onom promjeru koja odgovara vašem objektivu (to je obično 77mm), no kako kod pejzaža često imamo veliki kontrast između neba i zemlje, vjerojatno ćete poželjeti koristiti i nekakav gradacijski ND filter (GND) koji će u 99% slučajeva bili pločica. Tada imate opciju da na navojni filter dodate držač pločastih filtera sa čime ćete smanjiti vidni kut (cca sa 10 na 15mm (na manjem (crop) senzoru)), ili pak da vaš filter jednostavno rukama držite ispred filtera, što će vam omogućiti da ostanete na najširem dijelu vašeg objektiva, no stvorit će nove probleme. Iako je držanje gradualnih ND filtara rukom ispred objektiva metoda koju često koristim, nisu svi spremni to raditi sa filtrima koji su koštali nekoliko stotina kuna.

Kupite li najmanji sistem pločica koji vam može poslužiti na vašem širokokutniku, opet ste prisiljeni imati samo jedan filtar montiran na objektiv, želite li fotografirati na najmanjoj žarišnoj duljini vašeg objektiva.

Procedura za korištenje dodatnog GND filtra u tom slučaju je ista kao i sa navojnim filterom: žrtvovati nešto širine ili pak držati dodatni filter rukom. No, jedna stvar ide u prilog pločastim filtrima: njihova lakoća stavljanja odnosno micanja filtara ispred objektiva. Naime, ako koristite filtar koji ima veliki faktor skidanja svjetla, često će vam se dogoditi da vam aparat neće moći fokusirati. Pretpostavljam da je lako zamisliti da je lakše malo povući pločicu u stranu nego skidati pa ponovno stavljati navojni filtar za svaku ekspoziciju.

Treba napomenuti da se kod pločastih filtara ponekad javljaju problemi refleksija kad se sunce nalazi pod određenim kutem prema objektivu. Kod pločastih filtara često sam ručno morao stvarati sjenu da ne bi došlo do refleksije koja se manifestira kao svjetle sjene na fotografiji, odnosno može se dogoditi da vidite slova koja su ugravirana na vaš objektiv.

Koliko svjetla “skinuti”?

Dakle, uzeti li filtar koji smanjuje količinu svjetla za 10, 6 ili 3 koraka blende?

• 10x – Ono što sam primjetio koristeći ovaj filtar, je da je nekad ekspozicija jednostavno preduga. Pogotovo ako je nemiran, vjetroviti dan kad oblaci brzo jure nebom ili pak kad vam valovi valjaju sve živo i neživo.
• 6x – u tom slučaju je korisno imati srednji koji skida 6 koraka, i prema tome ekspozicija vam može biti gotovo polovina one sa nepropusnijim filtarom. Dakle, ako vam je sa 10x filtarom na f8 i iso100 ekspozicija bila recimo 90 sekundi, sa ovim filtarom će biti možda oko 40 sekundi.
• 3x – iako vam se ovo možda čini preslabim, ujutro i uvečer baš će ovo biti filtar koji ćete koristiti, omogućit će vam ekspoziciju koja traje trećinu vremena onog najjačeg, a ako poželite ipak produžiti ekpoziciju, lako možete pritvoriti blendu sa f8 na recimo f16 i tako efektivno udvostručiti dužinu ekspozicije.

Nekakvu generalnu preporuku kojeg odabrati ne mogu dati. Najjednostavnije je reći, uzeti sve ove filtre i koristiti ih ovisno o situaciji.

Koji god da uzmete, fotoaparatom i objektivom možete dobiti efekt onog ispod ili iznad. Možda za početak uzeti onaj srednji, pa simulirati 3x tako da povećate ISO vrijednost, a simulirati 10x tako da smanjite ISO vrijednost a istovremeno smanjite otvor blende. Dakle, na vama je da sami odlučite što i kako želite, pa prema tome odaberete filtar.

Alternative

Koliko je meni poznato postoje dvije alternative korištenju ND filtara. Prva, mnogo spominjana, no malo korištena je korištenje dva polarizacijska filtara.

Dakle, polarizator filtrira određeni dio svjetlosti koja upada pod nekim kutem, ako koristimo dva, tada oni mogu filtrirati svu ili gotovu svu svjetlost koja dolazi do senzora. Iako sam na mnogim internetskim forumima vidio razgovore o ovoj tehnici, nisam vidio baš puno fotografija nastalih istom.

Nedostatke ove tehnike ste možda već i sami naslutili. Prvi je naravno cijena, jer kvalitetan polarizator košta barem koliko i ND filtar kojeg pokušavamo zamjeniti. A nama trebaju dva filtra za isti efekt. Drugi je razlog, naravno, debljina takva dva filtra, što će neminovno dovesti do vinjetiranja, a time do smanjenja širine kadra koji ćete fotografirati. Stoga, ovo je alternativa koju sam ne bih nikad koristio, niti preporučio.

Druga alternativa, značajno jeftinija, no nesavršena iz nekih drugih razloga je korištenje stakla koji se koristi na maskama za zavarivanje! Njihova prednost je naravno cijena i laka dobavljivost. Ima ih u različitim gradacijama, tj. različito tamnih i možete ih kupiti svugdje gdje se prodaju alati po cijeni od nekoliko desetaka kuna. Za isto tako malo kuna možete si složiti nekakav sistem sa kojim ćete ga staviti ispred vašeg objektiva.

Ako ste pomislili da je ovo presavršeno riješenje, u pravu ste. Naime, fotografije koje ćete dobiti uporabom ovog filtara biti će jako zelene sa jako prigušenim ostalim bojama. Iako se to donekle da ispraviti u programu za obradu fotografija, boje nikad neće biti savršene. S druge strane ukoliko ćete fotografije raditi kao crno bijele, onda to i nije toliki nedostatak i moći ćete kreirati zanimljive crno bijele pejzaže.

Kod ove alternative također treba podsjetiti da se lako dobijaju neželjene refleksije ako nam je sunce ili neki drugi jaki izvor svjetla pod određenim kutem prema objektivu. No, za razliku od prethodne alternative, ovu bih preporučio onima koji su skloni eksperimentu, jer za relativno male novce možete postići dugu eskpoziciju uz prije navedene nedostatke.

Balans bijele bio je postavljen na automatske postavke, fotografija je nastala korištenjem B+W ND110 filtra.

Isti kadar, iste postavke, samo je ispred objektiva bilo staklo za zavarivanje.

(nastavlja se)

O autoru:

Filip Lučin, fotograf entuzijast, višegodišnji tajnik Fotokluba Čakovec, je strastveni pejzažist, koji je tehniku snimanja pejzaža usavršio do neslućenih granica.
Svoje trikove, tehnike i savjete odlučio je predstaviti serijom članaka o dugoj ekspoziciji. Svakako posjetite i njegovu galeriju na adresi www.filiplucin.com

Nedavno je Robert Taradi bio na Triglavu i donio nekoliko fotografija snimljenih Pentaxom W90.

Fotografije su snimljene u načinu “surf & snow”,  na fotoaparatu nije moguće ručno podešavati ekspozicijske parametre, pa ipak – fotografije su me iznenadile i evo ih pred vama, pa presudite… Izgleda da je na planinu i ekstremne meteorološke uvjete dostatno ponijeti i mali lagani kompaktni digitalni fotoaparat novije generacije, koji je opremljen i nekim “pojačanjima” (otpornost na pad s visine, brtve koje onemogućuju prodor vode i prašine, zaštitno staklo ispred objektiva otporno na ogrebotine – uglavnom idealna svojstva za dobrog suputnika na planini).

[nggallery id=13]