Fotografija.hr

Mnogi od nas se pitaju koji od formata digitalnog zapisa fotografija upotrijebiti za fotografije koje snimamo. Ispravno namještanje tog parametra najviše ovisi o tome koja je namjena fotografije koju je potrebno obraditi i memorirati.

Ispisna veličina fotografije također je faktor koji utječe na odabir formata zapisa, kao što je i veličina memorijske kartice kojom trenutno raspolažemo i ralučivost senzora u fotoaparatu i još bi tu mogli nabrajati druge faktore što bi nas odvelo u nepotrebno kompliciranje problema.

Osnovna pravila koja su se potvrdila u praksi su slijedeća:

JPG (JPEG) koristimo kad radimo manja povećanja, kad su fotografije namjenjene za prezentacije ili web stranice, za gledanje na monitoru ili televizoru, te kad je potrebna brzina i kad smo ograničeni kapacitetom memorijske kartice.. JPG je tzv. lossy format, tj. prilikom obrade se smanjuje kvaliteta izvornih podataka iz senzora i ta promjena kvalitete tj. degradacija je nepovratni proces. Bolje je koristiti postavku Fine ili HQ, tj. najkvalitetniju obradu, kako bi dobili maksimalnu kvalitetu fotografija u JPG formatu. (Na većini digitalnih fotoaparata može se regulirati razlučivost i kvaliteta JPG-a. Ako namjeravamo koristiti fotografije za računalne aplikacije – web stranice, prezentacije ili za manji ispis, a limitirai smo kapacitetom kartice – bolje je smanjiti razlučivost i fotografirati u najboljoj kvaliteti JPG obrade, nego obrnuto.
Najveća prednost JPEG-a (JPG-a) je univerzalnost i raširenost primjene. Sve platforme podržavaju JPG format zapisa.

TIFF je format za ispis i tisak visoke definicije boja. Neki digitalni fotoaparati imaju mogućnost obrade i zapisa u TIFF formatu. TIFF predstavlja standard u grafičkoj industriji. Najveća prednost TIFF-a je što se, kao i JPG može koristiti na svim računalnim platformama i svim programima za obradu fotografija. To je format u kojem su fotografije obrađivane prema postavkama na fotoaparatu (kontrast, zasićenje boja, oštrina, balans bijeloga itd.), pa su nepovratno izgubljeni izvorni podaci koje je senzor fotoaparata zabilježio. TIFF datoteke su najveće od ova tri formata i stoga TIFF nije nimalo praktičan za uobičajene uporabu. Memorijske kartice postaju premalene vrlo brzo, a i obrada na računalu je sporija.

Postoje i mnogi drugi formati zapisa digitalnih slika, no u digitalnim fotoaparaatima ova tri formata su uobičajena. Mnogi kompaktni fotoaparati nemaju mogućnost RAW i TIFF zapisa, no većina ih ima mogućnost odabira kvalitete i rezolucije JPEG-a. U današnje vrijeme nižih cijena memorijskih kartica poželjno je fotografirati na najvišim nivoima kvalitete. Mngi fotoaparati imaju mogućnost kombiniranja zapisa JPEG+RAW, što može biti vrlo praktično jer se važnije fotografije ostavljaju u RAW formatu, a one manje važne u JPEG-u, pa to smanjuje opterećenje memorijskog prostora i pridonosi brzini.

o

….