Fotografija.hr

Pridružite se akciji Auto Krešo – info MAGAZINA, Očistimo Hrvatsku od auto olupina! Šaljite fotografije na mail marketing@autokreso.hr s olupinama koje ste pronašli u prirodi, uz naznačenu lokaciju. Najsretnijeg čeka set AREXONS kozmetike za automobil.

Romeo Ibrišević akciju čišćenja prirode od automobilskih olupina inicirao je još 2004., a dosad je s brojnih hrvatskih bisera prirode uklonjeno više od 14.000 olupina. Zajednička akcija Očistimo Hrvatsku od olupina CIOS-a, Auto bilda, Renaulta i udruge Zelene stope, koja se provodi već sedmu godinu zaredom, proglašena je 2007. najboljim komunikacijskim projektom u svijetu. Važnost ove ekološke akcije prepoznali su i brojni građani ko i prijavljuju odbačene automobilske olupine na besplatni telefon  0800-0204 kako bi svoj okoliš učinili zdravijim i ljepšim za život.

Vrijedna ekipa prošla je tijekom akcije više od 150.000 kilometara u svojim i sponzorskim vozilima – trenutno je to Renault Grand Scenic s ECO2 motorom, a u akciju je, prema vlastitoj procjeni, uložio barem 2000 radnih sati. Njemu i članovima udruge nije problem raditi na teško dostupnim mjestima, otocima, u ponorima i gudurama u koje su, neodgovorni pojedinci odbacili svoje dotrajale limene ljubimce.

Dopuštena je samo jedna fotografija iste olupine s lokacijom, a skupljene prijave možete slati do 1. lipnja 2012. Pobjednik zelene akcije biti će objavljen u idućem broju  Auto Krešo – info MAGAZINA.

Znadete li kako je 1940-ih izgledala mitnica u zagrebačkoj Dubravi? Želite li evocirati početke legendarnih Prljavaca, ili vidjeti kako je tekla izgradnja Pionirske željeznice? Premladi ste da biste uopće zamislili konjsku zapregu usred danas urbanog zagrebačkog naselja? Zanima Vas kako je izgledao Jugotonov pogon za izradu gramofonskih ploča?

U muzeju grada Zagreba od 14. svibnja do 31. kolovoza 2012. možete pogledati izložbu koja između ostalog uključuje popriličan zbir arhivskih i drugih fotografija. Svečano otvorenje održati će se u ponedjeljak, 14. svibnja 2012. u 19 sati u Muzej grada Zagreba, Opatička 20.

Izložbom „Zagrebačka Dubrava – od predgrađa do grada“ predstavlja se područje smješteno na istočnom dijelu Zagreba, a koje administrativno postaje dio gradske cjeline krajem 1940-ih i početkom 1950-ih godina. Područje Dubrave prikazano je u današnjim administrativnim granicama s time da je naglasak stavljen na prostor uže Dubrave koji se nalazi između Oporovečke ulice i produžene Branimirove ulice.

Izložba predstavlja ovo zagrebačko područje od trenutka kada ono počinje dobivati prve urbane vizure, tj. kada započinje njegova transformacija iz prostora na kojem se nalaze zagrebačka prigradska sela – odnosno predgrađa – do punopravne gradske cjeline. Ta transformacija predstavlja se kroz teme izgradnje provođene u skladu s povijesnim okolnostima koje su je pratile, zatim infrastrukture uključujući prometna i komunalna pitanja, također i privrede sa sadržajima trgovine, malog obrtništva i velikih privrednih objekata među kojima se ističu Jadran film, Jugoton (Croatia Records) i Tvornica autobusa Zagreb, kao i društvene teme od doseljavanja pa do organiziranja društvenog i kulturnog života kroz mjesta kao što su kupalište, kino, Narodno sveučilište, ali i kroz glazbu, sport itd.

Izložbeni sadržaji prate proces razvoja Dubrave od vremena kada je to bilo gradsko izletište i lovište prekriveno šumom sa seoskim naseljima pa sve do pripajanja četvrti Zagrebu te daljnjeg napretka unutar grada: od rijetko naseljenog prostora do područja na kojem živi gotovo 100.000 stanovnika.

Vremenski to obuhvaća razdoblje od 1930-ih godina do danas.

Stvaranje urbaniteta i gradskog karaktera Dubrave kao jednog zagrebačkog kvarta, i to ne samo u segmentu izgradnje naselja već i u onom infrastrukturnom, privrednom i društvenom smislu, tema je ove izložbe.

Kristian Strukić

Povodom obilježavanja trideset i pet godina postojanja Centra za kulturu Novi Zagreb, u ponedjeljak, 14. svibnja, u 20 sati, u  Galeriji Vladimir Bužančić otvara se fotografska izložba ‘Novi Zagreb jučer i danas’ na kojoj će biti postavljene fotografije Marije Braut i Maria Rozića .

Uz izložbu će biti promoviran i novouređen prostor Galerije. 1977. godine Centar je otvoren fotografskom izložbom Marije Braut u tadašnjoj Galeriji Spektar na kojoj su bile izložene fotografije Novog Zagreba u nastajanju, snimljene 60-tih i 70-tih godina. Ovom izložbom ponovno se postavljaju neke od tih fotografija, stavljajući ih u odnos s novim, suvremenim  fotografijama koje je snimio Mario Rozić.

Izložbom se ne želi samo obilježili osnutak institucije, nego kritičkim, komparativnim pristupom reflektirati promjene ovog dijela grada u tridesetpet godina. Izložba je prilika za promišljanje uloge i poslanja Centra za kulturu Novi Zagreb kao prve i dugo vremena jedine kulturne institucije na ovom području Novog Zagreba. Ona je i poticaj za buduće akcije, izložbe i projekte na temu arhitekture i urbanizma u ovom dijelu grada.

Marija Braut rođena je 1929. u Celju. Fotografijom se bavi od 1967, kada je, pa sve do 1970, bila učenica i suradnica majstora fotografije Toše Dabca. Prvu izložbu imala je 1969. s Petrom Dabcem u Galeriji SC u Zagrebu. Održala je više od sto samostalnih izložbi i sudjelovala na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Surađivala je u dnevnim listovima, časopisima, katalozima likovnih umjetnika i raznim publikacijama. Surađivala je s Hrvatskim narodnim kazalištem mladih, Dramskim kazalištem Gavella, Satiričkim kazalištem Kerempuh i Dubrovačkim ljetnim igrama. Godine 1972. nagrađena je Nagradom grada Zagreba. Fotografije Marije Braut čuvaju se u Muzeju grada Zagreba, Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, Hrvatskom državnom arhivu, HAZU te Ministarstvu obrane Republike Hrvatske. Živi i radi u Zagrebu.

Mario Rozić rođen je 1977. u Konjicu, BiH. Početkom studija građevine u Zagrebu zaljubljuje se u analognu crno-bijelu fotografiju. Prve fotografije snima 1997. Usprkos praktičnosti digitalne fotografije, opredjeljuje se za snimanje na crno-bijelom filmu te rad u fotolaboratoriju, gdje obrađuje negativ i pozitiv klasičnim laboratorijskim postupcima, što je bila i ostala
njegova prava fotografska ljubav. Trenutno živi i radi kao slobodni fotograf i inženjer građevinarstva u Hrvatskoj. Član je fotografske udruge KADAR 36 i Fotokluba Zagreb

Otvorenje izložbe održat će se u subotu,12. svibnja 2012. godine u 20 sati u Nella Photo Art gallery “Batana” Rovinj, Trg brodogradilišta 2. Izložba ostaje otvorena do 29. svibnja 2012. godine.

AKTUALNA RIJEČKA FOTOGRAFIJA

Cilj ovog projekta je da se predstavi cjeloviti fotografski rad koji je prisutan „sad i ovdje“ u Rijeci. Poveznice su ovovremenost i grad Rijeka. Ne Rijeka kao tema, već Rijeka kao mjesto boravka i djelovanja autora. U ovom društvu autora nalaze se članovi HDLU-a Rijeka, studenti Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci koji u svom nastavnom programu imaju fotografiju, članovi hobističkih udruga: Fotosekcija KUD-a Baklje, Fotoskupina KPD-a Bazovica, Fotoklub Color i Fotoklub Rijeka, te autori koji ne pripadaju ili nisu sebe pridružili niti jednoj od ovih skupina, a svojim radom i te kako su prisutni u ovom vremenu i prostoru. Svaka od ovih skupina ili asocijacija okuplja autore, provodi određene programe te javno izlaže radove svojih članova, ali svaka za sebe samostalno. U duhu ili po principu solidarnosti, autori ili interesne skupine (nije pravilo, ali je najčešće) daju podršku svojoj asocijaciji prigodom izložbi ili u nekoj drugoj programskoj aktivnosti. Viđamo, ali rjeđe, članove jedne interesne skupine na izložbi druge.

U Rijeci se fotografija prakticira u nekoliko organizacijskih okvira s različitim motivacijskim impulsima što posljedično određuju i njeno mjesto u javnoj percepciji. Spirala fotografske prakse razvija se od neobaveznih hobističkih udruga pa preko obrazovnih institucija i sve do profesionalnih artističkih cehova. Dakle, svi fotografski autori s područja grada Rijeke koji su se u javnosti pojavili u zadnje dvije godine s fotografskim radom objedinjeni su na ovoj izložbi. Svaki autor predstavljen je s jednim radom, radom koji je već bio izlagan i koji je prošao neku selekcije. Kao autor ovog projekta radio sam minimalnu intervenciju kod nekoliko autora na način da sam od dva-tri priložena rada odabrao jedan jer sam primijenio princip da svaki autor bude zastupljen. To je jedini način da imamo cjeloviti uvid u fotografsko stvaralaštvo u gradu Rijeci. Ova izložba ne tretira određeni snimateljski problem ili temu, ili društveni fenomen, već joj je zadaća da jednakomjerno prezentira sve fotografske autore Rijeke kroz njihovu izlagačku fotografiju.

Prvi dojam, kad se promotri izloženi materijal, jest osjećaj lakoće pravljenja fotografskih slika. Tu lakoću materijaliziranja odabrane vizualne senzacije omogućuje sveprisutna, nezaobilazna, digitalna tehnologija. Ova tehnološka evolucija jest prednost i olakšavajuća okolnost današnjem autoru. To je tehnologija koja sa svojim suštinskim vrijednostima prati i odgovara dinamici i užurbanosti ovog doba. Ona je neodvojivi i svakako komparativni element stvaralačkom nervu fotografskog autora. Kad se govori o tehnici i tehnologiji u smislu alata i materijalnog okruženja, gdje se realizira ideja neovisno jesmo u svijetu fotografije, glazbe ili nekog drugog stvaralačkog područja, ona mora biti nevidljiva i do te mjere prisutna da na najbolji način omogući autoru realizaciju njegove zamisli. Uz sve njene blagodati neophodna je makar i minimalna nadgradnja, dodatak u obliku ljudskog umijeća. Katkad mogućnosti tehnike i tehnologije svojom jednostavnošću ili širinom zavedu autora pa u konačnom radu samo ona dominira ili je jedino prisutna. Ovo je opasno područje zamjena teza i zato autori moraju biti posebno osjetljivi pri njenom korištenju. Dakako da tehnologija, iako je skoro savršena, nije dovoljna i ne smije biti primarna, već mora ostati u ulozi koju inače kroz povijest umjetničke prakse ima, neovisno o kojem stvaralačkom području se radi.

Ova izložba svojom raznolikošću nudi nekoliko metodoloških pristupa – od onih koji fotografiju tretiraju kao rad „in situ“, što u ovom slučaju znači da je autor prepoznao, odabrao i snimio određenu vizualnu senzaciju i time završio svoj stvaralački proces. Printanje završnog rada uglavnom se shvaća kao tehnički dio posla lokalnog fotografskog studija. Ako poslije snimanja ovaj autor i intervenira u kakvom programu za obradu fotografije, onda je to toliko minimalno i beznačajno da ne utječe na svježinu i neposrednost učinjenog snimka. Baš zbog toga ovaj način rada nazivam „in situ“ jer je doista nastao u jednom trenutku, na licu mjesta bez dodatnih manipulacija. Svojstven je slikarima i nije nepoznanica u njihovoj praksi.

Drugačija metodologija ili drugi pristup koji je dosta prisutan u fotografskoj praksi je taj da se na fotografskom djelu radi u nekoliko faza. Dakle, autor je prvo prepoznao i snimio određeni vizualni ambijent ili vizualnu činjenicu i to mu je tek polazište – „sirovi materijal“. U nastavku rada, tj. drugoj fazi, autor koristi programe za obradu fotografija i u konačnici je rad manje ili više odmaknut od prvotne snimljene scene, ali je još uvijek u okviru fotografske slike.

Imamo i treću pojavu da pojedini autori više snimaka različitim metodama spajaju u jednu fotografsku sliku. Ovi autori rade svojevrsni digitalni kolaž, a ova tehnika ili metoda rada i te kako je poznata i prisutna u povijesti fotografske prakse. Nekada se to radilo mehanički, a danas se to radi digitalno. Logično je da autori prate duh vremena.

Sinergija tehnoloških mogućnosti fotografske opreme i finog, suptilnog autorskog senzibiliteta rezultira fotografskim radom kojemu mi na ovoj izložbi svjedočimo. Ova raznolikost pristupa vrlo jasno govori o kompleksnosti i širini stvaralačke platforme u području fotografije. Fotografska slika u svom pojavnom obliku, te kontekstom pojavljivanja proizvodi niz suštinskih pitanja. To su pitanja koja ova izložba može samo naznačiti, ali nikako odgovoriti. Dakle, uz ovu izložbu svakako bi trebala slijediti neka vrst problemske diskusije o stanju i tendencijama riječke fotografije. Ovako organizirana izložba dopušta upotrebu sintagme ili pojma riječka fotografija. Na njoj su, pored autora koji se isključivo bave fotografijom, prisutni i autori iz drugih likovnih područja (kipari, slikari, grafičari i multimedijalni umjetnici), odnosno oni kojima je i fotografija jedna od njihovih odrednica.

U protekle dvije godine (2010. i 2011.) u Rijeci je na temu fotografije organizirano preko 80 izložbi, radionica, predavanja i promocija literature i časopisa. Navedene manifestacije organizirali su Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Muzej grada Rijeke, Grad Rijeka – Odjel gradske uprave za kulturu, Akademija primijenjenih umjetnosti u Rijeci, HDLU Rijeka, Galerija Palach, KUD Baklje, KPD Bazovica, Fotoklub Color, Fotoklub Rijeka. Izložbe i prateći fotografski programi realizirani su u prostoru Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Muzeju grada Rijeke, Državnom arhivu Rijeka, izložbenim prostorima Filodrammatice i Narodne čitaonice, Malom salonu, fotoklubovima Color i Rijeka, KPD Bazovica, Klubu Sušačana, Zajednici Talijana Circolo, galerijama Kortil, Palach, Juraj Klović i Principij.

Ove fotografske izložbe i  prateće manifestacije integralni su dio kulturnog prostor grada Rijeke. Ovo snažno zasijecanje i duhovnog i stvarnog prostora govori da je fotografija danas dominantno prisutna kao medij, kao komunikacijsko sredstvo i napose kao umjetnički rad. S jedne strane govori i o društvenoj potrebi, a s druge o sveukupnom značaju fotografije kao temelja multimedijalnog svijeta. To je stvaralaštvo koje bitno ulazi u javni i kulturološki ambijent i koje taj isti ambijent kulturno i umjetnički definira i određuje. Ovo je, dakako, velika mogućnosti da riječki autori mjere i dimenzioniraju svoj rad u kontekstu drugih autora. Ovako  bogat milje fotografskim događanjima  autoru služi kao poticaj i platforma na kojoj može graditi znatno kvalitetnije svoj stvaralački habitus.

S ovom se izložbom objedinjuju svi fotografski autori Rijeke (neovisno o svom umjetničkom i profesionalnom statusu) i ravnopravno su zastupljeni. Tako nam ona pruža jasan uvid u vrijednosne  razine pojedinog rada u  okviru ove ciljane skupine i omogućuje ne samo vrijednosnu procjenu, već daje istovremeni uvid u stanje riječke fotografije.
Svi ovi programi dijelom su sufinancirani iz budžeta Grada, Županije ili Ministarstva kulture.

U realizaciji ovoga projekta pomogli su mi: Kristina Kinkela, Bojana Butković, Petra Aničić, Jasna Rodin, Jolanda Todorović, Sabina Salamon, Marija Lazanja Dušević, Marijana Mavić, Rajko Đedović, Fedor Vučemilović, Petra Aničić, Milica Vlaisavljević-Maćešić, Carmela Žmirić i Velid Đekić.

Borislav Božić, prof.

U četvrtak, 10. svibnja 2012. u 20,00 sati, u galeriju Cro Art Photo Club-a, Gajeva 25, Zagreb održati će se predavanje uz projekciju fotografija Nenada Reberšaka “Kina – Yunnan”.

Nenad Reberšak rođen je 8. kolovoza 1953. u Splitu. Osnovnu i srednju školu završio je u Zagrebu. Fotografijom se bavi više od 30 godina i do sad je sudjelovao na stotinjak zajedničkih i dvadesetak samostalnih izložbi fotografija.

Dobitnik je nagrade Hrvatskog novinarskog društva “Nikša Antonini” za fotografiju godine 1998. i 2003. te priznanja “Milan Grlović” HND-a za unapređenje fotografskog izraza i organizaciju izložbi Hrvatska novinska fotografija.

U utorak 8. svibnja 2012. godine s početkom u 19.30 sati otvara se u Fotoklubu Zagreb izložba fotografija specifične povijesne tematike “Socijalistički realizam u hrvatskoj fotografiji”. Tematiku će pokriti šezdesetak fotografija iz Zbirke hrvatske fotografije Fotokluba Zagreb. Fotografije su nastale u pedesetim i šezdesetim godinama prošlog stoljeća.

Izbor fotografija i postav izložbe pripremio je voditelj zbirke i tajnik Fotokluba Zagreb mr.sc. Vladko Lozić. Odabrane fotografije svjedoče o povijesti našeg društva ali i umjetničkim dosezima tadašnjih fotografa. Ovakva izuzetna izložba ne viđa se često, stoga nemojte propustiti priliku nego dođite na otvoerenje.

Izložba ostaje otvorena do 20. svibnja, a može se pogledati svaki radni dan unutar radnog vremena Fotokluba Zagreb.

Tekst katalog (napisao Vladko Lozić)

Poznato je da su tijekom ljudske povijesti, od najstarijih poznatih civilizacija pa do današnjih dana umjetnost i kultura bile podvrgavane društveno-političkom diktatu vladajućih klasa.

Zvuči gotovo apsurdno da je u ogromnom carstvu još duboko feudalne Rusije izvedena godine 1918. u svijetu prva socijalistička revolucija. Ta Oktobarska revolucija presudno će utjecati na svekolika zbivanja 20-og stoljeća pa tako i na umjetnost. Najprije samo u Sovjetskom savezu, već u 20-im godinama, kada započinje proces nastanka “proleterske proze” pa nadalje do svekolikog Staljinovog diktata u svim oblicima socrealističke kulture i umjetnosti.

Pobjedom u Drugom svjetskom ratu Sovjetski savez širi svoj utjecaj na zemlje tzv. Istočnog bloka, kamo je pod njegovom dominacijom barem u početku pripadala i novo osnovana Federativna Narodna Republika Jugoslavija.

Stvaranjem nove Jugoslavije dolazi do korjenitih društveno političkih promjena na tim prostorima. Stvorena je nova državna tvorevina zasnovana na doktrini socrealizma, a po uzoru na “veliki i bratski Sovjetski savez”. To će značiti da će novo društvo baciti svoje težište na tešku industrijalizaciju i elektrifikaciju zemlje. Da bi se to moglo postići trebalo je hitno podići opću tehničku razinu najširih masa stanovništva što će rezultirati osnivanjem organizacije Narodne tehnike.

No trebalo je i razviti najširu propagandu u korist novog društvenog poretka. Fotografija i fotografi naći će tu svoje mjesto i ulogu. Radi toga već godine 1949. u Beogradu je osnovan Foto-savez Jugoslavije. Analogno Foto-savezu Jugoslavije osnovani su po pojedinim Republikama i republički fotosavezi. Iz tako stvorene organizacije regrutirali su se fotografi-reporteri kojima je bio zadatak snimati događaje ali samo po zadatku u službi vladajućeg poretka.

Oni će se tada naći u vrlo teškom položaju. Trebalo je slaviti radna dostignuća i uspjehe novoga društva ali pri tome “prekinuti s preživjelim i starim shvatanjima umetnosti radi umetnosti, radom bez sadržaja, sladunjavim i nerealnim prikazima, traženjem efekata radi efekata. Fotografija treba da bude verni izraz gigantskih napora naših naroda u izgradnji novog i srećnijeg života”.

Doktrina stvaranja novog svjesnog lika socijalističkog građanina, na samom početku, odmah poslije rata bila je izuzetno tvrda. Socrealistička fotografija stvarana po direktivama i diktatu vladajućih društvenih struktura, trebala je postati fotografija sutrašnjice, fotografija novog idealiziranog svjetskog komunističkog poretka.

Interesantno je da su sve velike diktature imale u svojoj biti slične ideje, ali su sve doživjele jadan završetak. I s jugoslavenskom socrealističkom fotografijom bio je sličan slučaj.

Fotografi i reporteri po svojoj savjesti i uvjerenju oduprli su se takovim direktivama.

Glavni udarac i pobuna protiv dirigirane umjetnosti došla je već godine 1948. iz Osijeka, dakle godinu dana prije izlaska prvog broja časopisa Fotografija iz Beograda. Mjeseca srpnja 1947. u Osijeku se počinje tiskati novi časopis pod nazivom Naša fotografija. Časopis je bio zamišljen kao službeno glasilo svih fotografskih sekcija pri obrtnim zborovima FNRJ, kao i Prosvjetnog odbora fotografa FNRJ. Vlasnik i izdavač časopisa bio je Obrtni zbor iz Osijeka, Sekcija fotografa. U prvim godinama tiskanja časopisa glavni i odgovorni urednik bio je Nikola Szege.

U svom uvodniku u prvom broju ovog mjesečnika Szege se nedvosmisleno zalaže za umjetničku fotografiju i kaže: “Taj naš list ima poziv da se bavi uglavnom umjetničkom fotografijom, namijenjen je dakle svakome, koji se interesira za tu granu umjetnosti”.

U to vrijeme bila je to velika hrabrost što danas treba istaknuti s poštovanjem.

I sada, još samo nekoliko riječi o tom časopisu. U trećoj godini izlaženja časopis preuzima i dalje tiska FOZA iz Zagreba, Zadruga fotografskih obrtnika NR Hrvatske. Taj se časopis po svojoj kvaliteti bitno razlikovao od časopisa Fotografija Fotosaveza Jugoslavije. Pisan latinicom, na hrvatskom književnom jeziku, nije se smio ni mogao dugo održati, pa nakon nekoliko godina prestaje izlaziti.

Međutim, gotovo da nema fotografa koji je javno nastupao od druge polovine 40-ih i tijekom 50-ih i 60-ih a da nije barem napravio poneko djelo s obvezatnim značajkama socrealizma. Ova tematski idealizirana komponenta godinama će biti pratilac gotovo svim ostvarenjima na području likovnih umjetnosti, pa tako i fotografije.

Pažljivom analizom fotografija hrvatskih autora, a to su pretežno bili fotografi iz Fotokluba Zagreb, objavljivanih u prvih nekoliko godina izlaženja Fotografije, već u drugoj polovini četrdesetih godina, dolazimo do zanimljivih zaključaka. Tek je jedna trećina svih objavljenih radova bila po narudžbi režima, tj. odgovarala novoj socrealističkoj stvarnosti. Preostale dvije trećine objavljenih radova predstavljale su slobodne teme s umjetničkim ambicijama. Pa i ona jedna režimska trećina izrađena je po svim kriterijima klasične kompozicije, i radi toga ima izuzetnu estetsku, umjetničku i dokumentacijsku vrijednost.

Sukob s Informbiroom i načelni raskid sa staljinizmom nije ukinuo odmah i ključne zahtjeve socrealizma. Tek je Ljubljanskim referatom Miroslava Krleže, godine 1952., začeo izričit raskid s idejom politički podređene književnosti i umjetnosti uopće, a postupna je liberalizacija, potkraj 50-ih i tijekom 60-ih, dovela do uobličavanja izrazitog otpora svakom političkom podvrgavanju umjetnosti, te se otad naziv socrealizam uporabljuje s izrazito negativnom konotacijom.

Bitka za slobodu umjetničkog izražavanja bila je dobivena.

Na ovoj našoj klupskoj izložbi, postavljenoj iz Zbirke hrvatske fotografije Fotokluba Zagreb predočeni su radovi članova našega Kluba od 40-ih do 60-ih godina prošloga stoljeća: Mladen Grčević, Aleksandar Kukec, Mitja Koman, Ivan Medar, Milan Pavić, Drago Rendulić, Ante Roca, Zlatko Šurjak i Vilko Zuber.

Pred nama je izložba fotografija kojom se studenti Grafičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu predstavljaju svojim fotografijama nastalim radom na Katedri za primijenjenu i umjetničku fotografiju. Izloženo je četrdesetak fotografija – aktova, većinom autorskih radova apsolvenata, no, dijelom, i autora-fotografa koji su već diplomirali te se etablirali svojim fotografskim i dizajnerskim radom.  

Ovom se izložbom, na taj način, prvenstveno želi javnosti predstaviti mlade fotografe, ali i ukazati na kontinuitet fotografskog rada studenata Grafičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od pokretanja Fotografske grupe 1994. godine, preko početka rada prvih kolegija iz područja kreativne fotografije 1995. godine, do današnje Katedre za primijenjenu i umjetničku fotografiju. Interes predstavljenih, ali i velikog broja drugih sadašnjih i bivših studenata koji ovom prilikom nisu predstavljeni, za fotografiju, bilo kao dio grafičkog dizajna ili samostalni kreativni izričaj, očigledan je – tokom studija interesom za kolegije, završnim i diplomskim radovima, izložbama i sl., što se kontinuirano može pratiti i kroz njihov fotografski rad predstavljen izložbama, organizacijama fotografskih projekata, radionica i tečajeva, u različitim tiskanim i elektronskim medijima, uređivačkom poslu, nastavnom radu u području fotografije itd., po završetku studija.  

Veliki broj pojedinaca, kreativnih individualaca, neizbježno podrazumijeva mnoštvo različitih fotografskih interesa – interesa za različitim pristupima, tehnikama, motivima… Kako bi se ti interesi povezali u, za izložbeno predstavljanje neophodnu, cjelinu, za potrebe je ove izložbe izabran zajednički motiv – akt kao zahtjevan fotografski motiv koji fotografu omogućuje istraživanje kroz, praktički, sve tehničke, sintaktičke i semantičke aspekte fotografije. Iako je kod predstavljanja većeg broja autora-fotografa teško dati opći opis i ocjenu, smatram da izložene fotografije uz „nametnuti“ motiv ukazuju i na još neke poveznice među predstavljenim fotografima.

Poznavanje fotografske tehnike, kroz sve faze odabranog sustava, sigurno je jedna od njih – akt kao motiv predstavljeni autori koriste za istraživanje manipulacijom svjetlom, ekspozicijom, posebnim fotografskim tehnikama i ostalim tehničkim elementima fotografije kombinirajući ih i stavljajući ih u funkciju reza, rakursa, perspektive, linije, tj. općenito, sintakse. Međutim, ono što dodatno povezuje izložene fotografije, odnosno njihove autore, je težište na semantici izraženoj kroz fotografsku tehniku i sintaksu – predstavljeni autori aktu ne prilaze primarno kao prikazivanju maksimalne objektivne estetike, već i kao naglašenom prikazivanju subjektivnog, autorskog, kroz što se iskazuje naglasak na „tko“ (autor) i „kako“ (tehnika, sintaksa) u odnosu na „što“ (motiv).  

Poznavajući rad predstavljenih autora-fotografa i njihovih kolega vjerujem da ćemo u budućnosti sve češće prisustvovati njihovim izložbama fotografija, ali i na druge načine pratiti njihov fotografski rad kroz koji ćemo i dalje prepoznavati njihov kreativni individualizam, ali i „kolektivnu“ prepoznatljivost autora-fotografa povezanih školovanjem na Grafičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te fotografskim radom kroz kolegije Katedre za primijenjenu i umjetničku fotografiju.                                                                                                                                              

dr. sc. Miroslav Mikota

Izlažu:

Jelena Balić, Martina Brkić, Darija Ćutić, Ante Čančar, Nives Đurkan, Maja Grbac, Kristina Janko, Daniel Keller, Andrea Kumar, Anamarija Montak, Nikica Mostarac, Marina Paulenka, Ivana Pavlović, Ivan Peček, Mario Periša, Zlatko Podhraški, Maja Premužak, Jasmin Saletović, Elena Staver, Ines Svaguša, Violeta Šunić

Tišina. Hladnoća. Poneki udaljeni stranac na ulici. Nepoznato mjesto. Jednostavnost. Zamišljenost. Ponekad su upravo ovi prizori ono za čime žudimo u našoj svakodnevnici…  Uz rastuće ljetne temperature pozivamo vas da se izgubite u fotografijama jednog od najvažnijih suvremenih norveških i europskih fotografa, Mortena Andersena na izložbi Black and Blue od 15. svibnja u Laubi.

Posebno smo uzbuđeni jer se radi o prvoj međunarodnoj suradnji Laube, koja je ostvarena s Veleposlanstvom Kraljevine Norveške u Zagrebu.  Morten Andersen jedan je od rijetkih umjetnika dobitnika doživotne stipendije Norveškoga kralja (Government Guaranteed Income for Artists). U svega dvadeset godina djelovanja, izlagao je u više od dvadeset zemalja i o njemu je objavljeno dvanaest publikacija. O svojim fotoknjigama je umjetnik izjavio: „Od 1999. fotoknjiga je osnovni medij za prikazivanje moga rada. Osim što je objekt umjetnosti sama po sebi, knjiga je demokratski, dostupan i intiman medij u kojem zbroj pojedinačnih fotografija i uređivanja stvara veću cjelinu koja, kao u romanu ili na filmu, stvara priču koja te može odvesti na nova mjesta i k novim iskustvima. Zajedničko svom mom radu i motivaciji za fotografiranjem je znatiželja i želja da istražujem i proučavam mjesta i okoliš, bilo to u Oslu, norveškim šumama, mojoj četvrti, underground rock sceni Osla ili međunarodnim gradovima.“

Također, publika će imati prilike vidjeti cijeli ciklus fotografija Black and Blue, izložen spajajući projekcije više od stotinu fotografija te postav niza fotografija kaširanih na aluminiju. Ostavljamo vas uz tekst Sandre Križić Roban, nastao povodom ove izložbe. Ukoliko ste zainteresirani, možemo vam dogovoriti intervju s umjetnikom.

Izložbu otvaramo 15. svibnja u 19 h, a slijedi i razgovorom s umjetnikom u 20 h u kojemu će sudjelovati kustosice Sandra Križić Roban i Vanja Žanko.

Kad otvorim vrata, ulaze “nesigurne” fotografije

Mortenova stranica na internetu otvara se fotografijom koja me ne privlači, dapače, scena mi je mrska i ne “zove” me da otvorim ta vrata. Unutrašnjost mesnice s dugačkom rashladnom vitrinom iznad koje su na generičkim fotografijama prikazane “gastronomske delicije”, dok u pozadini kadra mesar u bijeloj odori demonstrira izradu ražnjića doista nije prizor koji daje naslutiti sve ono što se nalazi “iza”. No slike su varljive, kao i riječi, ne navode nužno na ono što bismo mogli zaključiti na prvi pogled; pružaju otpor, višeznačne su i opiru se svrstavanju u fileove.

Za Mortena Andersena fotografija je možda poput modrice o kojoj piše Snowflake u predgovoru knjige Black and Blue, istoimenog ciklusa kojim se predstavlja publici u Laubi. Ona je poput udarca koji se dogodio i zauvijek promijenio njegovo tkivo, poremetivši veze koje je naslijedio ili učio o njima u djetinjstvu. Taj se udarac mogao dogoditi u mladosti, za vrijeme nekog od nastupa punk i rock’n'roll bendova koje je fotografirao za lokalni glazbeni tisak. Kako bilo, promjene boja i oblika koje su uslijedile nesvakidašnje su, i njihova nepravilna forma objedinjuje opus u kojem osim glazbe i tamnih, intrigantnih crno-bijelih fotografija koje pripovijedaju o noćnim zbivanjima ima mnogo toga što vrijedi istražiti.

Ciklus Crno i plavo posvećen je Oslu, a sastoji se djelomično i od fotografija koje je Morten snimio u sklopu ranijih serija, često ih objavljujući kao autorske knjige. Knjiga fotografija njegov je “osnovni medij”, a za naše je uvjete impozantan broj od osamnaest izdanja koja je uglavnom sâm dizajnirao, ostavljajući snimcima da svoj narativ – ukoliko postoji – podijele s gledateljima. Oslo iz njegove ruke djeluje poznato, kao mjesto koje od nekud poznajemo, gotovo kao grad u kojem živimo. Nema velebnih scena, izdvojenih zgrada koje svjedoče o njegovoj kulturnoumjetničkoj povijesti, ili nečemu važnome. Ljude često tek “okrzne” pogledom, snimajući kroz prozor tramvaja, ili s bicikla kasno navečer, dok ga neravna cesta sprječava da postigne miran i stabilan kadar. Kišne kapi i snježne pahulje sivom, pomalo dosadnjikavom urbanom krajoliku koji ničim ne iznenađuje daju potrebnu zaigranost, mekoću koja prekriva slojeve zaostale nakon noćnih izlazaka, poput zapišanih zidova kućâ i tenisica zaboravljenih na ulici. Mortenov Oslo otvara se kao mjesto u kojem ćemo se bez problema snaći, prolazeći između zgrada po uhodanom puteljku jedne od livada koje su se oduprle urbanizaciji i uređenju. Snima male, obične stvari na koje nailazi, izravno, bez okolišanja – detalje arhitekture, dječje crteže po zidovima, samoniklo bilje uz kolosijeke.

Morten Andersen posvećen je svakodnevici u svim njezinim pojavnostima. Ako seriju shvatimo kao cjelinu, tada je ona poput novele o gradu, njegovim stanovnicima i praznim (ne)mjestima; to je priča o običnom životu koja nije lišena komentara, političkih, društvenih ili kulturoloških. No oni nisu u prvom planu, po kojem će ova serija ostati zapamćena, nego se “kriju” u tetovažama muškaraca snimljenih u nekoj birtiji, u scenama pijanih posrtanja i neuređenih začelja kuća. Moguću kritiku zapažamo u fotografiji obruča koji čuva danas nepostojeće stablo, u prizorima ulica neočišćenih od snijega i zabranjenih prolaza. Jesmo li u pravu kad ih tako doživljavamo? Teško je biti posve siguran, pogotovo kad između crno-bijelih snimaka naiđemo na pozorno pozicionirane fotografije u boji neobičnih kolorističkih odnosa. Pojedine su snimljene u klubovima, druge na ulicama, gdje mu je vjerojatno bio potreban trag crvene u tom urbanom krajoliku koji djeluje kao da je gotovo u potpunosti lišen boja. Fotografije iz parkova i botaničkog vrta, snovite plavičaste sjene grana na hrapavom kamenom podu i senzacije na nebu koje nas podsjećaju da su snimljene u geografskoj zoni sjevernog svjetla tek su izdvojeni primjeri čija zrnata struktura filma i bolećive boje naslućuju odnos prema mediju, ali upućuju i na činjenicu da su snimljene uglavnom na filmovima u boji isteklog roka trajanja koje je dobio od fotografa kad su prelazili na digitalnu tehnologiju.

Posve drugačijeg su karaktera fotografije iz ciklusa Plava šuma (Blå Skog) snimljene u raznim krajevima Norveške 2007.–2008. godine. To su moguća mjesta relaksacije, kad nam pozornost ne bi privlačila srušena trula stabla, dijelovi šumâ potučeni od oluje, debla čija horizontalna stanja odaju da je njihova egzistencija unutar tog mikrosvijeta odavno završena.

Gdje god i što god snimao, Morten ne sintetizira niti se trudi dati opću sliku mjesta, atmosfere ili nečeg drugog. Kreće se vođen svojom logikom, fragmentira ono što je jednom vidio, ali i ono što smo mi vidjeli. Pomoću fotografije crnog psa koji mu, okrenuvši glavu, uzvraća pogled, omogućuje nam da se bez zadrške sjetimo njegovih prethodnika s kojima uspostavlja misaonu i vizualnu komunikaciju. Pripovijeda o usamljenim pojedincima, zaspalima nakon noćnog provoda, ljudima s čijim se interesima i ponašanjima ne moramo poistovjetiti, ali ćemo ih razumjeti. Estetika film noira koju do izvjesne mjere preuzima ne prenosi nužno pesimizam niti opisuje neželjene situacije. Šansu zamjećujemo u osjetu dodira, u svjetlima tramvaja ili postaje metroa, koji će težini trenutka udahnuti neku titravu lakoću. I to bez obzira što je nastala zbog preduge ekspozicije, starog filma ili neke druge vrste “nesigurnosti”.

U izložbenom prostoru Centra za kulturu Čakovec u srijedu, 9. svibnja u 19 sati otvara se izložba “Razgovori s Jožom” Maše Bajc. Izložba će biti otvorena do 21. svibnja.

Polazište izložbe “Razgovori s Jožom” dijalog je između dvoje umjetnika različitih medija i različitih generacija, povezanih porijeklom. Međimurje, regija omeđena sa dvije rijeke – Murom i Dravom, imala je važno mjesto u djelu Josipa Štolcera Slavenskog, a elementi tradicijske glazbe bili su često prisutni u njegovom radu. “Voda zvira”, tradicionalni međimurski napjev koji je Slavenski obradio za mješoviti zbor, svoje će mjesto naći i u instalaciji Maše Bajc. Melankolična melodija evocira maglovite međimurske pejzaže određene upravo vodom, koja se pojavljivala kao motiv i u Mašinoj ranijoj seriji oniričnih pejzaža nazvanih “Scapes”.

Maša pejzaž doživljava kao ekstenziju intimnog unutarnjeg svijeta kako ga opisuje Gaston Bachelard i istražuje pojam mjesta i prostora. “U doživljaju instalacije neprekidno se krećemo između stvarnog osjetilnog mjesta koje sam rad konstituira i unutarnjeg, imaginarnog mjesta koje je samo naše…” Dojam kretanja, putovanja, mjesta između, stvoren je odnosom statične i pokretne slike, odnosno izvrtanjem karakteristika medija. Fotografija je nepomična, no konstruiranjem mreže od velikog broja naoko identičnih fotografija avionskog krila, stvoren je osjećaj kretanja. Za razliku od fotografije, video je kao medij obilježen pokretnom slikom, no Maša koristi zamrznuti kadar istog motiva dok podloga sastavljena od fotografija zvijezda kreira treperavu površinu i video slici daje zrnatost filmskog negativa, stvarajući osjećaj da kretanje dolazi iznutra. “Čim smo nepomični, mi smo drugdje; snivamo u neizmjernom svijetu. Neizmjernost je pokretanje nepomičnog čovjeka.”

No ni, Maša Bajc ni Josip Štolcer Slavenski nisu ostali nepomični. Oboje su “prekoračili vodu” koja simbolički zatvara regiju u samodostatnu cjelinu i otišli u potragu za znanjem, iskustvom, novim područjima. “Zaroniti u vodu ili lutati pustinjom, znači promijeniti prostor…Ni u Pustinji, kao ni na dnu mora, ne možemo sačuvati malu dušu, zapečaćenu i nerazdjeljivu.”

Maša Bajc rođena je 1980. u Čakovcu. Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Fotografijom se počela baviti na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Školovanje je nastavila u SAD-u gdje je magistrirala fotografiju (MFA in Imaging Arts) na Rochester Institute of Technology u Rochesteru, država New York. Izlagala je samostalno i na grupnim izložbama u SAD-u, Hrvatskoj i drugim europskim zemljama. Dobitnica je priznanja na svjetskim natječajima poput International Aperture Awards, PX3 ? Prix de la Photographie Paris te International Photography Awards. Stipendistica je Bronx Museum Artist-in-Marketplace programa za 2012. godinu. Trenutno živi i radi u New Yorku i Zagrebu. Članica je HDLU-a. Istražuje područja fotografije, videa i instalacijske umjetnosti. Izlagala na tri samostalne izložbe te brojnim skupnim u zemlji i inozemstvu.

Izložba Zagreb na fotopotenciju održati će se u Caffe baru LP, Račkoga 11 u Zagrebu. Otvorenje je 11. svibnja u 19 sati, a izložba će ostati otvorena do 4. lipnja. Radi se o kolekciji fotografija koje prikazuju interakciju slučajnih prolaznika s gradskim grafitima, muralima, staklenim fasadama i izlozima.

O autorici

Vesna Špoljar rođena je 1955. godine u Slavonskom Brodu. Završila je jezičnu gimnaziju, a zatim Filozofski fakultet u Zagrebu i stekla zvanje profesorice engleskog i hrvatskog jezika.

Već u djetinjstvu pokazivala je sklonost prema fotografiji i fotografiranju, pa je tako još u osnovnoj školi prvu fotografsku poduku dobila od oca. On je rado i često fotografirao obitelj, obiteljska slavlja, zajedničke izlete, a najviše djecu. Kako je već tada, a posebno kasnije imala sklonost kreativnom stvaranju, nastavila je sa amaterskim snimanjima, a po uzoru na oca najčešće fotografira svoju obitelj, obiteljska druženja i svoju djecu.

Stvaralački duh doveo ju je prije pet godina u Fotoklub Zagreb, gdje je proširila svoje vidike i na širokom polju medija fotografije, razgraničila je i odredila svoju umjetničku i kreativnu fotografiju od dotadašnje. Bila je to prekretnica u njezinom fotografiranju, jer je otada većina njenih fotografija bila namijenjena prezentaciji na klupskim i međuklupskim izložbama i natječajima fotografije u Hrvatskoj i u svijetu.

Stvaralačka živost i želja za širim djelovanjem odvodi je u još dvije poznate zagrebačke foto udruge, najprije u CroArt foto klub, a nedavno i u udrugu FotoGard, u kojima aktivno djeluje.

Valja spomenuti i njen društveni i organizacijski angažman. Početkom 2011. godine počinje se baviti organizacijom samostalnih i skupnih izložbi priznatih zagrebačkih fotografa. Zapažena je bila skupna izložba Maske, koja nakon izlaganja u Zagrebu, kreće na put po hrvatskim gradovima. U prosincu 2011. osmislila je i organizirala Salon minijature i humanitarnu prodaju fotografija, manifestaciju na koju se javio veliki broj umjetnika fotografa. Obje su izložbe održane u Caffe baru LP u Zagrebu.

Naročito je privlači ulična fotografija, ali ništa manje nije uspješna po svježini domišljatosti i načinu oblikovanja fotografske slike s motivima prirode i krajolika.

Do sada je imala dvije samostalne izložbe, a sudjelovala je na preko 50 skupnih i natječajnih izložbi u Hrvatskoj i svijetu, na kojima je osvojila i zapažena priznanja. Tako je prošle godine na međunarodnoj manifestaciji Dr. Organ vida u Zagrebu nagrađena trećom nagradom, srebrnu medalju je dobila na izložbi Tourphoto 2011 u Đurđevcu, drugu nagradu i IAAP /International Association of Art Photographers/ medalju na Podravskom salonu u Đurđevcu za kolekciju fotografija, srebrnu medalju na salonu Sretno dijete u Koprivnici, te nagradu Vox populi na međunarodnoj manifestaciji Foto Ex tempore održanoj u Novigradu u Istri. Nedavno je dobila i FIAP-ovu pohvalu na Salonu minijature u Beogradu.

Zagreb na fotopotenciju Vesnina je treća izložba. U njoj pokazuje svoju sklonost ka bilježenju interakcije gradskih grafita, murala, staklenih fasada i izloga sa slučajnim prolaznicima. Upravo u ovo vrijeme priredila je još jednu izložbu. U Galeriji Ravnice priredila je s Nedom Rački zajedničku izložbu fotografija pod nazivom Vatromet boja. Organizacijom foto druženja i izložbi želi dati svoj doprinos promociji i promicanju fotografije i izlagačke djelatnosti.

ZAGREB NA FOTOPOTENCIJU

Fotografija je svjedočanstvo o onome što se je već dogodilo. Ona je dokument prošlih događanja i činjenica. Ona je osim toga i umjetnost. Za njeno prihvaćanje i priznanje kao dijela likovne umjetnosti trebalo je skoro jedno stoljeće. Čini mi se, da je i danas mnogi ne shvaćaju i ne tumače kao umjetnost, pa je tako nazivaju različitim imenima – izlagačkom, kreativnom ili autorskom, što u stvari ne mijenja njenu prirodu.

Vesna Špoljar pripada krugu fotografskih stvaratelja, koji njeguju upravo umjetničku fotografiju, zasnovanu na analitičkom i intuitivnom postupku. Tako je likovna formulacija njenih fotografija na tragu one definicije, koju je davno zapisao Charles Harbutt (1935.), slavni američki fotograf , «fotografija je imaginacija u realnom».
Otuda je Vesnina fotografija po svom umjetničkom izrazu odličan spoj estetskog i dokumentarnog, ravnoteža racionalnog i emotivnog, te simbioza literarnog i likovnog.

Najveća umjetnička vrijednost njenih foto uradaka leži u izvornim potencijalima fotografije, posebno u njenim estetskim osobinama, u kreativnim postupcima autorice od pravilnog izbora kadra, u komponiranju fotografske slike, izboru motiva i kuta snimanja, u njezinom specifičnom načinu fotografskog gledanja, promišljanja, prepoznavanja i odabira, pa sve do tehničke dotjeranosti, čemu daje poseban značaj.

Izložba, koja je pred nama, treća je samostalna izložba Vesne Špoljar. Do sada je priredila dvije samostalne izložbe: u veljači prošle godine izložbu pod naslovom «MOJ IZBOR» u ovom istom prostoru, dakle u Caffe baru LP, Račkoga 11, a u srpnju prošle godine priredila je izložbu u Laurisu, u francuskoj Provansi, pod naslovom «POGLED» (LA VUE).
Tada je dobila ponudu da ponovno izlaže u obližnjem mjestu Cadenet u Galeriji općinskog centra, pa se tako već sada priprema i planira kako bi tu izložbu priredila sredinom iduće godine.

Iako je njen tematski i stilski opus mnogo širi, danas se predstavlja samo s manjim dijelom svog opusa «life» fotografije, urbanog pejzaža i ulične fotografije, gdje dominiraju fotografije uličnih grafita.

Upravo fotografije grafita daju izložbi posebnu estetsku i tematsku obojenost, što potvrđuje i naša poznata novinarka Ana Lendvaj u svom osvrtu u «Večernjem listu» (20. 09. 2011.) ističući da je … «Vesna Špoljar digla uličnu umjetnost na fotopotenciju» i ujedno objašnjavajući način na koji je to postigla, te piše da je: «Zanimljivo kako najduži zid ispunjen grafiterskom umjetnošću u zagrebačkoj Branimirovoj ulici izaziva umjetnike drugih medija na kreativnu akciju povezanu s njim. Spajajući ono što se događa ispred zida sa zidnim grafitom, hrvatska je fotografkinja Vesna Špoljar tako načinila novu atrakciju – sjajan primjer fotografskog artizma. Iako nesvjesni interakcije u prizorima na zidu, prolaznici snimljeni u hodu uz zid postaju akteri Vesnine fotografije»

Ovdje lako prepoznajemo da autorica kroz dokumentarni pristup bilježi grafite kao subkulturu i kao umjetnost, a istovremenim pronalaženjem odnosa slučajnih prolaznika s njima, svojim kreativnim činom stvara neobične i zanimljive fotografske priče.

Valja reći da isto tako kao što snimljeni grafiti nose neke poruke, cjelokupna izložba, kao i pojedinačne fotografije nose svoje poruke i imaju svoje značenje, «što se može protumačiti kao iznenađenje koje nas očekuje svakim našim izlaskom u grad, jer se svaki puta dešava nešto novo, nešto posebno, nešto neponovljivo», kako to ističe sama autorica.

Izložba u Caffe baru LP predstavlja 16 fotografija, koje je autorica snimila u Zagrebu u zadnje dvije godine i do sada nisu izlagane, osim naslovne «Zagrebački grafiti», objavljene uz navedeni članak Ane Lendvaj u Večernjem listu. Ova fotografija bila je dio njenih izložbi u Francuskoj, pa je i tamo zapažena, te objavljena u novinama.

Po zatvaranju izložbe, namjera je autorice proširiti je sa još 4 fotografije, te ciklus izložiti u Gradskoj knjižnici Novi Vinodolski u srpnju ove godine.

Na kraju poželimo i nama i autorici da bude što više ovakvih izložbi i što više susreta poklonika fotografske umjetnosti sa novim fotografskim radovima ove sjajne umjetnice ali i kao poticaj njegovanju fotografije koja izvire iz života, naše svakodnevice, našeg okružja i vremena sadašnjeg.

Vinko Šebrek
Počasni predsjednik Fotokluba Zagreb

U Galeriji Fotokluba Split, odnosno u Marmontovoj ulici ispred, otvorena je večeras jedna od najznačajnijih ovogodišnjih izložbi. “OTOK HVAR 1904. – 1918.”

Radi se o izložbi fotografija iz vremena Austro – Ugarske. Snimio ih je artista fotograf Petar Ruljančić prije stotinjak godina. Fotografije su napravljene sa original negativ materijala u naravi staklene ploče formata 13cm x 18cm. Snimljene su na otoku Hvaru većinom u mjestu Stari Grad, ali i šire.

Na otvorenju izložbe su, u nazočnosti nekoliko stotina ljudi u Marmontovoj ulici, govore održali autor izložbe Frane Božiković, predsjednik Fotokluba Split Feđa Klarić i dožupan (hvaranin) Visko Haladić koji je ujedno i službeno otvorio izložbu.

Folklorna skupina udruge „TRIM“ iz Vrboske sa otoka Hvara predstavila se plesom na otvorenju, ples STORE FORSKE TONCE / stare hvarske plesove / uz pratnju tradicijskog instrumenta lirica.

U Galeriji Fotokluba Split izložena je i prastara kamera sa mijehom iz tog vremena, istovjetna onoj koju je autor koristio, a koja privlači veliku pozornost posjetitelja.

Izložba pod nazivom Vatromet boja  održat će se u galeriji Ravnice, Hegedušićeva 20. Otvorenje je 8. svibnja u 16.30, a izložba će se moći pogledati do 5. lipnja.  Neda i Vesna su se odazvale pozivu slikara Andreja Baše koji u istom prostoru  istovremeno izlaže svoja ulja na platnu. Naziv njegove izložbe je Sjećanja. Uz prigodni domjenak, biti će izveden i glazbeni program.

Vesna Špoljar – članica je Foto kluba Zagreb, CroArt foto kluba i udruge „Fotogard“. Dugo se bavi fotografijom ali intenzivnije zadnjih pet godina. Sudjeluje u aktivnostima klubova, klupskim izložbama i natječajima fotografije u Hrvatskoj i u inozemstvu.

Do sada je imala dvije samostalne izložbe, u veljači prošle godine u Zagrebu i u srpnju prošle godine u Provansi u Francuskoj, a sudjelovala je na oko 50 skupnih izložbi. Upravo priprema novu samostalnu izložbu. Osvojila je niz nagrada i priznanja. Osim svojim fotografijama i na drugi način želi dati svoj doprinos promicanju fotografije kao umjetnosti te se bavi organiziranjem skupnih i samostalnih izložbi priznatih hrvatskih umjetnika fotografa

Neda Rački, AFIAP – fotografija joj je dugogodišnji hobi, a posljednjih nekoliko godina aktivno sudjeluje na nacionalnim i međunarodnim natječajima i salonima bilo kao izlagač ili član žirija. Sudjelovala je na dvadesetak izložbi u Hrvatskoj i preko sedamdeset izložbi u 40 zemalja na svim kontinentima. Osvojila je brojne nagrade i priznanja. Prošle je godine imala prvu samostalnu izložbu u Zagrebu, a za lipanj ove godine priprema samostalnu izložbu u Rijeci. Članica je Foto kluba Zagreb i udruge “Fotogard”.

Kolekcija „Krovovi“ izložena je na XIth Festival of Photographic Art u Francuskoj, a u Hrvatskoj je osvojila prvo mjesto na 8. Salonu hrvatske međuklupske umjetničke fotografije u Rijeci te drugu nagradu na Podravskom salonu 2010. u Đurđevcu.

U organizaciji Udruge Klika i Fotokluba Split 26.05.2012. starta drugi splitski fotomaraton.

Fotomaraton je fotografsko natjecanje koje se održava u 20-ak gradova u svijetu. Split fotomaraton 2012. je jednodnevno fotografsko natjecanje gdje natjecatelji tijekom samog događanja dobiju 12 tema unutar 6 sati te za svaku temu fotografiraju po jednu fotografiju, naglašavajući maštovitost i kreativnost . Teme ostaju tajne sve do početka natjecanja. Start fotomaraton biti će u 11 h na Voćnom trgu. Kao novina koju smo uveli prošle godine u fotomaratonski svijet jest posebna kategorija za natjecatelje do 18. god.

Ekipa Split fotomaratona u suradnji s Hrvatskim željeznicama i hostelom Sunseekers je ove godine pripremila posebno iznenađenje za sve fotomaratonce koji ne žive u Splitu.

HŽ–Putnički prijevoz svim putnicima-sudionicima fotomaratona odobrava komercijalnu povlasticu u visini 40% od redovite prijevozne cijene u 1. i 2. razredu svih vrsta redovitih vlakova, a ležaj u hostelu Sunseekers za sudionike fotomratona iznosi 59kn.

Prijaviti se možete do 23.05.2012. na www.klika.hr, a ako ostane mjesta moći ćete se prijaviti i na samom startu.

Svi koji se prijave do 15.05. imati će zajamčenu traženu veličinu majice.

Sharbat Gula, Afghan girl, © 1984 Steve McCurry. All rights reserved.

U Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, u subotu, 5. svibnja 2012., u 2o sati otvara se izložba fotografija  “Trenutak nezaštićenosti” jednog od najznačajnijih  svjetskih fotoreportera, Amerikanca Stevea McCurrya.

Riječ je o velikoj izložbi od blizu 160 fotografija većeg formata, među kojima je i jedna od najpoznatijih ikad snimljenih fotografija, portret afganistanske djevojčice Sharbat Gula iz 1984. Na izložbi je također moguće vidjeti film ‘Potraga za ‘afganistanskom djevojčicom’ iz 2002. godine, koji dokumentira traženje i pronalazak njegovog proslavljenog modela 18 godina kasnije.

Steve McCurry je rođen 1950. g. u Philadelphiji, a diplomirao je na Koledžu za umjetnost i arhitekturu pensilvanijskog Sveučilišta. Nakon završetka studija dvije godine radio je u novinama, a potom kao slobodnjak odlazi u Indiju.

Član je agencije Magnum Photo od 1986. godine. Bio je na poprištu mnogih međunarodnih i građanskih sukoba, među ostalima fotografirao je događanja u Burmi, Šri Lanki, Bejrutu, Kambodži, na Filipinima, u Zaljevskome ratu te ratu na području bivše Jugoslavije, a više se puta vraćao u Afganistan i Tibet.

McCurry je svoje radove objavio u svim važnijim svjetskim časopisima, a stalni je suradnik časopisa National Geographic. Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima i one za novinskog fotografa godine (1984.) koju dodjeljuje Američko udruženje novinskih fotografa (NPPA). Iste je godine osvojio i četiri prve nagrade Svjetskog udruženja za novinsku fotografiju (World Press Photo) te je jedini fotograf u povijesti kojemu je to pošlo za rukom. Također, dvostruki je dobitnik Nagrade Olivier Rebbot.

Svoje radove izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u uglednim galerijama i muzejima diljem globusa, a objavio je i više knjiga među kojima svakako valja istaknuti The Imperial Way (Imperijalnim putovima), 1985., Monsoon (Monsun),1988., South Southeast (Jug, jugoistok), 2000., Sanctuary (Svetište), 2002., The Path to Buddha: A Tibetan Pilgrimage (Put do Buddhe: tibetansko hodočašće), 2003., Looking East (Pogled na istok), 2006., In the Shadow of Mountains (U sjeni planina), 2007., The Unguarded Moment (Trenutak nezaštićenosti), 2009. i The Iconic Photographs (Fotografske ikone), 2011.

Izložba ostaje otvorena do 17. lipnja 2012.

Otvorenje izložbe fotografija “Street stories” fotografkinje Sanje Buterin bit će u galeriji Siscia obscura u ponedjeljak 30. travnja 2012. godine u 20 sati.

O autorici:

Sanja Buterin rođena je u Skoplju u Makedoniji. Nakon završenog Pravnog Fakulteta u Skoplju, seli se u Lovran, gdje
trenutno živi. Zanimaju je strani jezici, putovanja i umjetnost. Crtanjem i slikanjem bavi se od djetinjstva. Intenzivnije fotografira od 2004. godine, a prvi put izlaže 2007. godine na tradicionalnoj izložbi “Dani Makedonske Fotografije”. Od tada je na fotografskom planu ostvarila značajan uspjeh sudjelujući na više od 30 domaćih i međunarodnih izložbi u zemlji i regiji.
Dobitnica je nekoliko nagrada i pohvala u Skoplju, Sarajevu, Osijeku, Boru, dobitnica je dviju medalja FIAP u Kumanovu i Sofiji i zlatne UPI medalje u Kamniku. Njene fotografije su bile dio makedonske kolekcije na svjetskom FIAP bienalu za crnobijelu fotografiju u
Slovačkoj i Španjolskoj te svjetskom bienalu za kolor fotografiju u Irskoj.

Na svojoj prvoj samostalnoj izložbi predstavit će se sa 40 crno-bjelih fotografija pod nazivom Street stories, a izložba će biti postavljena do 25.05.2012.

Kao uvertira 2. extempore foto-natječaju ‘PhotoCITY’ u galeriji ‘Placa’ u Svetom Lovreču, otvorit će svoju samostanu izložbu cerovljanski zaljubljenik u fotografiju Igor Blagonić.

Ovo je Blagonićeva druga samostalna izložba, a ovu otvara kao prošlogodišnji pobjednik fotografskog natječaja, obzirom da je na lanjskoj temi osvojio najviše simpatija stručnog ocjenjivačkog žirija na temu ‘grota Sv. Lovreča’.

Svečano otvaranje izložbe je u nedjelju, 29.04. 2012. godine u 20 sati u galeriji ‘Placa’ na lovrečkom trgu.

Ovogodišnji Ex-tempore nagradni foto natječaj ima zadanu temu ‘put – putovanje’ a prijave započinju istovremeno kad i sama izložba. Više o natječaju na : http://www.fotografija.hr/kaf-lovrec-2-fotografski-ex-tempore-nagradni-natjecaj-photo-city-2012/16312/ ili na http://kaf-lovrec.hr/media/7370/pravilnik.pdf

Izgleda da se sve vezano uz glazbu slijeva u Rijeku u sljedeća dva tjedna: prvo će Rijeka biti ovaj vikend četvrta stanica hrvatske turneje konceptualne izložbe koncertne fotografije “Straight to R’n'R” /”Objektivom u Rock’n'Roll” autora Anastazije Vržina i Željka Jelenskog.

Ove subote, 28.travnja 2012. godine TOUR se nastavlja u Galeriji Palach u Kružnoj 5. Otvorenje izložbe je u 20 sati uz, kao i obično odličnu glazbu i još bolje društvo! A već sljedeći tjedan u Rijeci i Opatiji su dani Porina, na kojem Anastazija Vržina u sklopu službenog programa događanja na Porinu predstaviti samostalnu izložbu (nekih od) dobitnika Porina pod nazivom “Porin Photo Fame 2012″.

Još uvijek možete posjetiti izložbu fotografija “Danski kotači” koju je ugostio Tehnički muzej (Savska cesta 18, Zagreb) u suradnji s Veleposlanstvom Danske.

Riječ je o izložbi poznatog Danskog umjetnika Mikael Colville-Andersena naziva “Monumental Motion“, koja prikazuje suživot građana Kopenhagena i njihovih bicikala.

Izložba šalje jasan i glasan apel svim građanima Zagreba, pa i šire, na aktivniju upotrebu bicikala. Jedan od glavnih razloga organiziranja ove izložbe je prikazati i približiti kulturu biciklizma u Danskoj kao sastavni dio života brojnih Danaca.

Dansko Veleposlanstvo u Zagrebu izložbu Monumental Motion kao i popratne aktivnosti organizira u suradnji s EU delegacijom u Hrvatskoj, neprofitnim organizacijama Sindikat biciklista i ARCHIsquad te Gradom Zagrebom.

Izložba je otorena do 17.06.2012. od utorka do petka od 9.00 do 17.00 te subotom i nedjeljom od 9.00 do 13.00 sati.

Očistimo svijet

Fotografski natječaj Očistimo svijet provodi se u sklopu svjetske akcije čišćenja divljih odlagališta otpada World Cleanup 2012, a u svim zemljama regije (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Kosovo, Makedonija, Crna Gora, Albanija, Grčka, Turska, Rumunjska, Bugarska i Mađarska). Organizator natječaja u Hrvatskoj je Udruga Žmergo.

Pravila natječaja

Sudionici natječaja mogu biti svi građani Hrvatske

Tematika izložbe: polazište za predmet izložbe je projekt Let’s do it! World Cleanup 2012, ali tematika nije ograničena samo na akciju čišćenja. Fotografije mogu biti:

• snimljene na dan akcije čišćenja “Zelena čistka” na području cijele Hrvatske;
• izabrane iz šireg pojma ekologije:

- dokumentiraju pečat, kojeg u okolini i prirodi Hrvatske ostavljaju antropološke djelatnosti, a s druge strane djelatnosti ljudi;

- ulažu napor kod smanjivanja ili izbjegavanja pravljenja štete okolini i prirodi, dakle projekti koji su usmjereni na poticanje održivog načina života;

- fotografije mogu biti stare do dvije godine

- fotografije koje predstavljaju netaknutu prirodu iz zemalja koje sudjeluju u natječaju;

- fotografije mogu biti novije ili uzete iz arhiva fotografa

Tipologija fotografija:

- u bojama ili crno-bijele;

- snimljene s digitalnim ili analognim fotoaparatom.

Jedan autor može prijaviti najviše tri fotografije. One fotografije iz kojih su bili uzeti ili su dodani dijelovi ne mogu se prijaviti na natječaj. Dozvoljeno je manje popravljanje nijansi, korekcija boja, promjena fotografije u boji u crno-bijelu fotografiju ili rezanje u smislu „crop“. Fotografije moraju biti poslane u veličini 1.500 piksela na dužoj stranici.

U prijavi, osim fotografija, treba priložiti osobne podatke.

Autori pobjedničkih fotografija moraju dostaviti izvorne fotografije (po mogućnosti u RAW-formatu) ili analogne snimke snimljene na filmu, kako bi se mogle objaviti u što kvalitetnijem formatu.

Rok za predaju fotografija je 7. svibnja 2012. na adresu natjecaj@jedandan.com.hr

Članovi stručnog žirija hrvatskog dijela natječaja: Mare Milin, predstavnik National Geographic te organizatora.

Organizator fotografskog natječaja, udruga Žmergo, će 50 izabranih fotografija prolijediti stručnoj komisiji u Ljubljani te će konkurirati u sklopu međunarodnog natječaja.

Ocjenjivanje fotografija:

Stručna komisija u Ljubljani će izabrati 50 najboljih fotografija za izložbu.

Stručna komisija se sastoji od uredništva National Geographic Slovenija, društva Ekologi brez meja i Američke ambasade u Ljubljani.

Ocjenjivanje fotografija najviše će ovisiti od kreativnosti i tehničkoj savršenosti.

Nagrada: izložba 50 najboljih fotografija iz regije

Lokacija i datum izložbe: Jakopičevo šetalište u Ljubljani, rujna 2012.

Za bilo kakve upite molimo da nam se javite na priloženi broj telefona ili putem email-a.

Članovi Fotosekcije KSET-a Vas pozivaju na zajedničku izložbu “Bez isprike”

Fotosekciju čine studenti amateri volonteri koje isključivo volja i želja tjeraju da uče o fotografiji i to znanje prenose drugima. Posebno njeguju analognu fotografiju, razvijajući u svojoj tamnoj komori i održavajući jednosemestralni fototečaj te jednodnevnu radionicu.