Fotografija.hr

Treća samostalna putopisna izložba pod nazivom Libija fotografkinje Ksenije Župan biti će otvorena u subotu 6. studenoga 2010. u 18 sati u izložbenom prostoru Foto-video kluba “35 mm” Križ (Trg sv. križa, Križ), a moći će se pogledati petkom od 20 do 23 sata do 6. prosinca 2010.

Ksenija Župan rođena je 1960. godine u Zagrebu gdje završava osnovnu školu i XVI. jezičnu gimnaziju. Po završetku školovanja zapošljava se kao administrativni referent na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje radi do 1985. godine, a od 1985. do 1994. godine radi na istim poslovima na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kada prelazi u Školu narodnog zdravlja  “Andrija Štampar” gdje radi kao knjižničarka u stručnoj knjižnici sve do danas.

Fotografijom se bavi duže vrijeme, a 2008. godine upisuje tečaj fotografije u Foto klubu “Zagi foto”, kako bi ostvarila davne snove učenja o fotografiji. Nemirnog je duha, uživa u putovanjima i bilježenju jedinstvenih trenutaka tijekom putovanja.

Prvu samostalnu putopisnu izložbu fotografije imala je 2009. godine u Knjižnici Kajfešov brijeg, a zatim 2010. godine u svom matičnom foto-klubu u Zagrebu. Do sada je sudjelovala na skupnim izložbama u Pihačima 2009. i 2010. godine, kao i na žiriranim izložbama: 5. međunarodnoj reviji turističke fotografije kontinentalne Hrvatske Tourphoto 2009 i 4. Salonu fotografije Minijature Beli Manastir 2010. godine.

Ovom izložbom predstavila je svoje fotografije s putovanja u Libiju u svibnju 2009. godine gdje je i otkrila dio njezinih bogatstava, osebujnosti i čarolije. Na izložbi je predstavljen cjelokupan libijski opus koji obuhvaća 80 fotografija u boji dimenzija 30×40 cm i 40×30 cm.

U prostorijama Muzeja Mimara, Rooseveltov trg 5, Zagreb, u četvrtak 4. studenoga 2010. godine, s početkom u 19 sati, svečano će biti otvoren 33. Zagreb-salon, međunarodna izložba fotografija na kojoj će biti predstavljeno 150 od ukupno 350 odabranih najboljih fotografija, pristiglih na Natječaj 33. Zagreb-salona Fotokluba Zagreb. Ostalih 200 fotografija biti će izloženo u: Galeriji Fotokluba Siscia Opscura u Sisku, Galeriji Fotokluba Split u Splitu, Muzeju grada Šibenika u Šibeniku i u Galeriji Zlati ajngel u Varaždinu (po 50 fotografija u svakoj galeriji).

ZLATNA PLAKETA FIAP-a za pojedinačnu fotografiju: Valentina BUNIĆ (Hrvatska) - Ishodište

ZLATNA PLAKETA FOTOKLUBA ZAGREB za kolekciju: Helmut SCHWARZ (Austrija) - Hard & Smooth 1; Hard & Smooth 2; Soft & Rough; Soft & Rough 1

ZLATNA PLAKETA FOTOKLUBA ZAGREB za pojedinačnu fotografiju: Daniel LOVRIĆ (Hrvatska) - Nightmare

JUBILARNA PLAKETA ZA CRNO-BIJELU FOTOGRAFIJU UZ 100. GODIŠNJICU SALONA: Raul VILLALBA (Argentina) - No future

TROFEJ GRADA ZAGREBA: Luis Alberto FRANKE, EFAF (Argentina) - Luque, el Esquilador

Zagreb-salon ima dugu i sjajnu tradiciju. Ovogodišnji 33. Zagreb-salon, Fotoklub Zagreb priređuje u znaku 100 godišnjice od njegovog osnivanja. Naime, Fotoklub Zagreb (osnovan 1892. godine), organizirao je 1910. godine svoju prvu međunarodnu izložbu fotografije u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, a do danas je organizirao uz manje i veće prekide još tridesetdvije takve izložbe.

U početku su izložbe nosile naziv – međunarodne, a od trinaeste, odnosno od 1962. godine, izložbe se priređuju pod sadašnjim nazivom – Zagreb-salon, međunarodna izložba fotografije.

Izložbe su bile vjerodostojan pokazatelj o tome, kako su u konkretnom vremenu i na koji način zagrebački foto-umjetnici bili uključeni u svjetski i evropski amaterski pokret, odnosno svjetska fotografska zbivanja i kretanja. One su dale konkretnu sliku međunarodne afirmacije i ugleda Fotokluba Zagreb kao i njihove međunarodne i domaće veze.

Tradicionalnost u koncepciji izložbe je njena odlika jer je od svog osnivanja do danas imala sličan oblik, cilj i karakter. Ustrojena je i prilagođavana uzoru izložbi fotografije kakve su se u ovom razdoblju priređivali širom svijeta još od početka osnivanja fotografskog amaterskog pokreta na kraju 19. stoljeća do danas.

To je natjecateljski tip priredbe, kao mjesto okupljanja i konfrontacije stavova i izričaja autora, mjesto i način za stjecanje fotografske reputacije fotografskih stvaratelja i osnova za pridobivanje amaterskih umjetničkih zvanja okviru nacionalnih foto saveza i međunarodne federacije fotografskih umjetnosti. Organizator u načelu poziva uz definiranje propozicija na sudjelovanje na izložbi klubove i pojedince, a poseban ocjenjivački sud odabira radove za izložbu, a između njih najboljima dodjeljuje nagrade i druga priznanja.

Jedna od posebnosti Zagreb-salona, je i ta što se, od 1968. godine, pored središnje izložbe koja se uvijek održava u Zagrebu, istodobno priređuju do četiri popratne izložbe u drugim hrvatskim gradovima,čime se proširuje broj sudionika. Tako će za 33. Zagreb-salon izložbe pored središnje u Zagrebu biti još priređene prateće izložbe u Varaždinu, Sisku, Šibeniku i Splitu.

Ovogodišnji, jubilarni salon, zbog svoje posebnosti i važnosti se pored već stalnih i tradicionalnih pokrovitelja – Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Hrvatskog foto-saveza, Poglavarstva grada Zagreba i FIAP- međunarodne federacije fotografskih umjetnosti održava i pod visokim pokroviteljstvom hrvatskog predsjednika prof. dr. Ive Josipovića.

Prema postavljenoj koncepciji organizatora na ovoj izložbi su u jednakoj konkurenciji sudjelovale fotografije svih stilova i pravaca, crno bijele fotografije kao i fotografije u boji, analogne i digitalne fotografije. Na ovom Salonu je u dosta velikom broju zastupljena crno bijela fotografija, što upućuje na zaključak o porastu interesa za ovu vrstu fotografije.

Na Natječaj za ovogodišnji salon prispjelo je 1734 fotografija od 440 autora, iz 43 zemlje, od kojih je međunarodni žiri, kojeg su sačinjavali: Janoš Eifert, AFIAP, ESFIAP, predsjednik mađarske fotografske federacije iz Budimpešte, Fulvio Merlak, BFI, AFIAP, predsjednik talijanske fotografske federacije iz Trsta, Vasja Doberlet, MF FZS, EFIAP/s, ESFIAP, predsjednik Fotografskog društva „Janez Puhar“ iz Kranja, Danijela Lušin, profesorica na Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu i Zdenko Kuzmić, profesor povijesti umjetnosti iz Zagreba, odabrali su 353 fotografije od 203 autora za izlaganje na rečenim izložbama.

Inače, izložba odražava aktualna kretanja u svjetskoj fotografiji, a kvaliteta, kao uostalom na sličnim izložbama u svijetu, je na vrlo visokoj umjetničkoj razini, od onih vrlo dobrih do nadprosječnih, ali je i dosta radova koji naprosto oduševljavaju svojim umjetničkim dometima, među kojima prepoznajemo i nekoliko stalnih legendi Zagreb-salona.

Dakle, profesionalni profil izložbe kreće se između visoko estetiziranih i računalno dotjeranih fotografija, već poznatih autora svjetske umjetničke, reportažne, dokumentarne fotografije i glamura, pa do onih prosječnih, a između njih nalazimo najveći broj autora koji shvaćaju fotografiju kao svoj umjetnički izričaj i kao samostalan medij kojim nude svoj pogled, stav ili poruku o snimljenoj stvarnosti ili motivu.

Posebna odlika ovoga Salona je pojava velikog broja hrvatskih fotografa, koji su osvojili i najveći broj nagrada i pohva. Tako je na natječaj iz Hrvatske pristiglo 637 fotografija od 164 autora, a žiri je za izlaganje odabrao 101 fotografiju od 64 autora. Potom slijede autori iz Indije (77),Finske (15),Velike Britanije (14), Ukrajine (11), Slovenije (10) itd.

Propozicijama Salona predviđene su tri kategorije Nagrada i pohvala i to: Posebne nagrade: Trofej grada Zagreba za pojedinačnu fotografiju, Grand prix Fotokluba Zagreb za kolekciju fotografija i Jubilarna plaketa uz stogodišnjicu Zagreb-salona za najuspješniju crno bijelu fotografiju); zatim Nagrade i pohvale Međunarodne federacije fotografskih umjetnosti FIAP, te napokon Nagrade i pohvale Fotokluba Zagreb. U kategoriji Posebnih nagrada, stručni žiri dodijelio je: TROFEJ GRADA ZAGREBA: Luis Alberto Franku, autoru iz Argentine; GRAND PRIX FOTOKLUBA ZAGREB, Leni Kaellberg, autorici iz Švedske; a JUBILARNU PLAKETU ZA CRNO BIJELU FOTOGRAFIJU UZ 100 GODIŠNJICU SALONA primio je Raul Villalba, autor iz Argentine.

Isto tako žiri je dodijelio NAGRADE I POHVALE MEĐUNARODNE FEDERACIJE FOTOGRAFSKE UMJETNOSTI-FIAP za pojedinačne fotografije i to: ZLATNU PLAKETU: Valentini Bunić, autorici iz Hrvatske; SREBRNU PLAKETU: Petru Vydra, autoru iz Češke; i BRONČANU PLAKETU:Van Den Houte Jozefu, autoru iz Belgije; zatim – POČASNE VRPCE FIAP: Ani Mrazek, autorici iz Hrvatske, Don Barkeru, autoru iz Velike Britanije i Sue Hill, autorici iz Škotske. Nadalje žiri je dodijelio NAGRADE FIAP za kolekcije i to: ZLATNU PLAKETU FIAP: Miljenku Marottiju, autoru iz Hrvatska; SREBRNU PLAKETU FIAP: Davidu Hallu, autoru iz Velike Britanije;i BRONČANU PLAKETU: Hazel Marpu, autoru iz Škotske.

Najzad, Žiri je dodijelio dodijelio NAGRADE I POHVALE FOTOKLUBA ZAGREB za pojedinačne fotografije i to: ZLATNU PLAKETU – Danielu Lovriću, autoru iz Hrvatske; dvije SREBRNE PLAKETE: Alexanderu Kupchynsky, autoru iz Ukrajine i Hugu Alfredo Morbelli, autoru iz Argentine; i tri BRONČANE PLAKETE: Lei Bogović, Željku Šoletiću i Tomislavu Dolovčak, autorima iz Hrvatske. POHVALE FOTOKLUBA ZAGREB su primili: Vladimir Šimunić, autor iz Hrvatske; Andreja Ravnak, autorica iz Slovenije; Vadim Ziuzin, autor iz Ukrajine i Majcher Jarek, autor iz Poljske.

NAGRADE ZA KOLEKCIJE FOTOKLUBA ZAGREB dobili su: ZLATNU PLAKETU: Helmut Schwarz, autor iz Austrije; SREBRNU PLAKETU: Primož Hieng, autor iz Slovenije; i BRONČANU PLAKETU: Branko Pejaković, autor iz Bosne i Hercegovine.

Postavu izložbe je posvećena posebna pažnja. Likovni postav izložbe u Muzeju Mimara potpisuju Valentina Bunić i Helena Cuculić, a tehnički postav: Robert Ballon, Vedran Buergermeister, Radoja Ivičić, Vladimir Pavlić i Dalibor Škunca, svi članovi Fotokluba Zagreb. U postavu izložbe zdušno su im pomagali i drugi članovi kluba, a posebno: Zvonimir Atletić, Lea Bogović, Davor Bolant, Zvjezdana Đogić, Daniel Lovrić, Šime Lugarov, Hrvoje Mahović, Ana Mrazek, Matija Pavić, Slavka Pavić, Ivo Pedišić i Marijana Žvan.

Već po tradiciji izložbu i ovaj Salon prati reprezentativni katalog u kome je osim tekstualnih i faktografskih podataka reproducirano 100 fotografija, autora koji izlažu u Muzeju Mimara u Zagrebu, te po 10 fotografija autora sa izložbi u ostalim gradovima. Brigu oko uređivanja i tiska kataloga, pozivnice, plakata i bannera preuzeo je na sebe Vladimir Pavlić, član Fotokluba Zagreb sa ekipom suradnika. Predstavnik Organizatora – Fotokluba Zagreb je njegov predsjednik mr.sc. Damir Tiljak.

Ova značajna međunarodna fotografska manifestacija ostvarena je zahvaljujući potpori: Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Poglavarstva grada Zagreb-Ureda za kulturu, Poglavarstva grada Zagreba-Ureda za tehničku kulturu, Muzeja grada Šibenika, Fotokluba Split iz Splita, Fotokluba Sloboda-VIS iz Varaždina, Fotokluba Siscia Obscura iz Siska i Zagrebačkog foto-kino saveza.

Izložba će biti otvorena do 28. studenog.

Vinko Šebrek Predsjednik 33. Zagreb-salona

Udruženje umjetnika “Art Work” iz Prozora, BiH raspisuje natječaj za sudjelovanje na 2. međunarodnom salonu fotografije. Tema natječaja je slobodna. Kategorije su dvije: crnobijela i fotografja u boji. Fotografije se šalju u digitalnom obliku. Kotizacija je 10 € (15 € za obje kategorije).

U galeriji O.K. u Rijeci, 29. listopada otvorena je izložba fotografija Daria Petkovića pod nazivom Okupacija u 26 slika. Izložbu možete pogledati u navedenoj galeriji na adresi Franje Račkog 24 u Rijeci. Izložba je otvorena do 5. studenoga ove godine.

MIRNODOPSKA LOGO/S/OKUPACIJA LIJEPE NAŠE STVARNOSTI U VIZURI DARIJA PETKOVIĆA, U 26 SLIKA

Kao segment stalnog postava izložbe „Manifest zaborava“ ( na Max Art Fest-u 2009 ) u Podzemnoj garaži na Kvaternikovu trgu u Zagrebu Darije Petković je, pored M.Vesovića, P.Dapca, M.Kučere, I.Posavca i inih fotografa, problematizirajući zajedničku naslovnu temu izložio i ciklus „Okupacija u 26 slika“ – koji će potkraj listopada biti prezentiran riječkoj publici u Galeriji OK ( Klub umjetnika na Sušaku ) koja se pak nalazi na samom rubu / fronti nekadašnje međe između hrvatskog odnosno jugoslavenskog Sušaka i okupatorske (talijanske, fašističke ) armije, za čije se pak ciljeve već desetljećima ne bori ratnim sredstvima nijedna vojska pošto se pod mirnodopskim kasnokapitalističkim, korporativnim, „liberalno – tržišnim“ i multikulturalno – multinacionalnim „postmodernim kondicijama“ ( F. Lyotard ) sve ciljeve legalno može postići (i ) drugim, politički „naprednijim“ odnosno demokratskim sredstvima, putevima, medijima i trikovima, čemu zahvaljujući mediju fotografije zorno i neustrašivo svjedoči Darije Petković „ u 26 slika“ ( čime se naslovno upućuje na slavne kinematografske naslove i sineaste koji su još bili fascinirani patetičnim, anakronim „duhovima prošlosti“ – kojim „duhovima“ je fotograf Petković posvetio pozornost u jednom ranijem ciklusu crno – bijelih, „anakronističnijih“ fotografija ).

Za razliku od ganutljivih, nostalgičnih uniformiranih sjenki, odličjima, činovima i kojekakvom heraldikom znakovito nakićenih „Duhova prošlosti“, u ciklusu „Okupacija“ ne nalazimo više niti ostarjele „domobrane“,„ustaše“ niti „partizane“ niti „titoiste“ niti „četnike“ niti veterane ikojih vojski, pa ni njihovu „mladež“ odnosno „pionire“ ili pak „omladinu“. Nalazimo jedino „logo“ – ima, bilbordima, gigantskim reklamnim fotosima opremljenim odgovarajućim znakovljem i sloganima, „firmama“, europskim i „bjelosvjetskim“ globalistički nabrijanim i nabildanim „brandovima“ opremljene, prenapučene, spektakularno preobražene i „pretvor(b)ene“ vizure naših ( metropolskih, zagrebačkih ) urbanih prostora, sjajno i pronicljivo kadrirane i snimljene vedute u kojima se heraldika državnog, nacionalnog suvereniteta „Lijepe naše“ odnosno Republike Hrvatske ( grb, zastava, konjaničke skulpture: Kralj Tomislav, Ban Jelačić i, zna se, baš svo Ustavom RH i zakonima propisano ili pak „samo“ u nas uobičajeno i omiljeno domoljubno znakovlje – od slova „U“ do „Žuje“ i „Ja(m)nice“ ) suočava / križa / miješa / kibernetički – vizualno spreže s ne manje moćnim i semantički itekako utjecajnim „porukama“ sveprisutnih iz inozemstva uvezenih ili pak transnacionalnih ili nekoć „hrvatskih“ pa bogu / đavolu  „Stranom Kapitalu“ rasprodanih tvrtki, banaka, trgovinskih „lanaca“, svakojakih „mreža“, „platformi“, „telekomunikacija“, te nesagledivog mnoštva znakova „globalizirajuće“ kulturne industrije / životnog stila / ideologije.

Primjerice, monumentalni Kralj Tomislav na konju „kontaminiran“ je veoma eksplicitnim porukama koje ga od dike hrvatstva preobraćaju u simboličkog frontmena određene strane tvrtke, dakle u „konja“ Kapitala / Globalizacije. „Bauhaus“ nas na jednoj od 26 „slika“ – u kompozicionoj relaciji prema zastavi RH – nepogrešivo i neminovno upućuje i na „jezičke igre“ ( L. Wittgenstein ) naše kulturološki kontaminirane svijesti / nesvjesnog koje u tu Nad – umjetničku igru uvlače moment estetske, „stilske“ dimenzije „Okupacije“ ( kodificirane istoimenom „školom“ i „međunarodnim stilom“ – modernističke arhitekture, dizajna, načina artističke percepcije, obrazovanja, mišljenja ) kao veoma sofisticirane sprege „kulturne strategije“ s gospodarskim, ne – samo – kulturnim strategijama / taktikama / ciljevima.

Petkovićev ciklus fotografija medijski i estetski jednako sofisticirano i prodorno čini „zornim“ proces sekularizacije, desakralizacije, profanacije, „trošenja“ mita o „suverenitetu“ unutar kasnokapitalističkog Svijeta globalizacije „transnacionalnih“ interesa i ciljeva. U tom procesu svaka zastava, svaki grb postaju dekorativnim elementom Baudrillardova svijeta simulacije, golemog automata koji „sam sebe zapisuje“, lišenog „subjektivnosti“, „slobode“, premda krcatog takozvanim „pravnim subjektima“ i navodno – suverenim državnim entitetima.

Tko je tu Okupator?

Branko Cerovac

U petak, 29. listopada 2010. godine u 19.00 sati biti će otvorenje izložbe Hrvatska novinska fotografija 2009. Izložba je postavljena u galeriji Arsenal. Izložba je otvorena do 14. studenog 2010. godine.
Detalje o izložbi možete saznati ovdje.

U utorak 26. listopada 2010. godine u 19 sati, u Fotoklubu Zagreb, (Ilica 29/III, Zagreb) otvorenje je klupske izložbe fotografija, Najkolekcija 2010. Izložbu se može pogledati ponedjeljkom, srijedom, četvrtkom i petkom od 9 – 17 sati, a utorkom od 9 – 15 sati i od 19 – 21 sat.

Iva Korenčić - Atom Heart Mother

Na ovogodišnji su natječaj članovi kluba poslali 84 kolekcije od kojih je žiri u sastavu: Slavka Pavić, Ines Lojna Funtak i Darija Tripalo izabrao njih 20. Ove su godine prema mišljenju žirija autori bili izuzetno kreativni što je urodilo velikom konkurencijom za izbor najboljih. Pri tome valja istaknuti činjenicu da su nekim autorima zbog visoke kvalitete prijavljenih radova primljene i dvije kolekcije – svaki je autor naime mogao predati po dvije kolekcije sastavljene od po 3 fotografije. Prvu je nagradu osvojila Iva Korenčić s kolekcijom “Grad duhova”. Kompletnu listu nagrađenih i primljenih autora možete vidjeti u prilogu.

Najkolekcija je tradicionalna izložba koju dugi niz godina Fotoklub Zagreb organizira za svoje članove. Izložba ostaje otvorena do 05.11.2010.

Iz kataloga

Nastanak skupa fotografija koji tvori kolekciju je prilično zahtjevan proces jer njegovo stvaranje traži dublje promišljanje koncepta – sukladno tome autor se ne može oslanjati na puku sreću koja bi se mogla nehotice pojaviti pri velikom broju snimljenih kadrova. Stvarajući kolekciju, autor stvara određenu priču – snimljene sekvence odabrane su kao isječci koji će biti sastavnice vizualne montaže fotografa. Nastajanje povezanih fotografija stoga se ne može jednostavno poistovjetiti s stvaranjem kolekcije marki – tu nije bitna puka repeticija forme, već nešto drugo: pažljivo režiranje filma koji se nastavlja vrtjeti u glavi promatrača i nakon što odgleda par odabranih izloženih sekvenci. Nije potrebno ići na neko posebno mjesto tražiti dobru fotografiju – obično vidimo samo ono što smo spremni vidjeti tj. ono što odražava naš duh u tom određenom trenutku.

Darija Tripalo

Prva samostalna izložba fotografija Ivana Radovića biti će otvorena u petak, 22. listopada 2010. godine u 18 sati u galeriji Vladimira Horvata (Trg žrtava fašizma 14, Zagreb).  Ovaj mladi autor dobitnik je velike nagrade KUP- a Jozo Vranić 2009. godine, koji se tradicionalno održava u Pihačima kod Gornje Stubice.

Srijeda – 20. listopada 2010. godine – točno u podne: Promocija jubilarnog kalendara za 2011. godinu – 100. godina Fotokluba Split u Galeriji fotografije, Marmontova 5.

Izložba fotografija i promocija fotomonografije autora Željka Jelenskog „Drevnost u sadašnjosti – Lubenice“ otvara se u Studiju Moderne galerije “Josip Račić” (Margaretska 3, Zagreb), u četvrtak, 21. listopada 2010. u 19.00 sati.

Uz objavljivanje i promociju umjetničke likovne foto monografije “Past in Present / Drevnost u sadašnjosti – Lubenice” biti će i održana izložba u statusnoj galeriji Studija „Josip Račić“ Moderne galerije, sa otvorenjem 21. listopada 2010. godine. u 19 sati. Izložba za javnost ostaje otvorena do 02. studenog 2010. godine.

Na izložbi će biti izloženo 18 umjetničkih fotografija, a na samom otvorenju biti će prikazan i zajednički video projekt „Past in Present“, od autora fotografija Željka Jelenskog i autora glazbe Jeffrey Krvopića – Jeff-a. Posjetiocima izložbe djeliti će se  katalog izložbe, formata 21 x 29 cm na 16 stranica, a prvih 50 posjetitelja otvorenja izložbe uz katalog će dobiti na poklon i promotivni CD „Past in Present“.

Monografija “Past in Present / Drevnost u sadašnjosti – Lubenice”

Monografija “Past in Present / Drevnost u sadašnjosti – Lubenice” monumentalna je foto monografija posvećena jednom otočkom kvarnerskom gradiću sa otoka Cresa.

Ovo vrhunsko umjetničko fotografsko ostvarenje potpisuje fotograf koji od krajolika redovito stvara metafizičke studije, jedan od rijetkih kojemu je kamera oruđe spoznaje, a ne tek puki registrator prirodnih ljepota od kojih zastaje dah. Promatrajući, studirajući, prateći satima i danima čudesne prirodne pojave, slijedeći putanje svjetla i sjena na  kamenim zidovima Lubenica, umjetnički fotograf Željko Jelenski uspio je zabilježiti cjelokupan misterij ovoga gradića stvorivši antologijski ciklus fotografija!

Tekst za monografiju napisala je likovna kritičarka Vjesnika – Marina Tenžera, a putopisno-povijesni tekst napisan je od samog autora foto monografije. Dizajn potpisuje dizajnerica Marija Sever.

Monografija na 164 stranice u velikom formatu od 30 x 40 cm, u tvrdom uvezu, donosi dosad neviđeni prikaz prirodnih ljepota malog creskog gradića. To je romantična bajka u slikama u kojoj se isprepliću prošlost i sadašnjost, mašta i stvarnost, sjeta i snovi. U toj smo bajci glavni likovi mi sami, skriveni duboko u kamenu i oblaku. Šetnjom kroz maleni creski gradić Lubenice spoznajemo što znači biti osamljen i biti sretan. Biti na mjestu koje je stvarno kao i naša mašta. Mjesto na kojemu je najbolje biti. Jednostavno biti…

Riječ je o fotografijama ugođaja, atmosfere i mistike koje nam oslikavaju  Lubenice kroz različita godišnja doba, predstavljajući neodoljivi šarm i ljepotu tog malog mjesta.

Na jedinstven i neponovljiv način monografija prikazuje temeljitu studiju fotografa o gradiću Lubenice kao nepresušno bogatstvo različitosti i suprotnosti, rušeći stereotipe i otkrivajući skriveno.

Uz Željka Jelenskog, fotografa, i Mariju Sever, dizajnericu, foto monografija nam daje jedinstvenu slikovitu priču i jedan novi pogled na prezentiranje umjetničkih fotografija u tiskovnom izdanju.

U prodaji je hrvatsko-englesko izdanje ove foto monografije velikog formata, na 164 stranice sa 111 fotografija vrhunske umjetničke i grafičke kvalitete. Ova je knjiga odličan poklon Vašim prijateljima i poslovnim partnerima. Kupnjom ove foto monografije i sami sudjelujete u promicanju hrvatske kulture i baštine diljem svijeta.

Legenda o Lubenicama

Jarčeva lubanja na vratima kamene kuće nalik na opasni poganski simbol dočekuje šetača poput putokaza u nepoznatu zemlju!

Kakva li samo iznenađenja kada promatrač otkrije kako nije riječ o onim slavnim lubanjama zamrznutima na nebesima Georgije O’ Keeffe koje su simbolizirale samu bit meksičke pustinje u kojoj caruju sunce i smrt, niti kakvoj kolibi vikinga u fjordu, već portalnom ukrasu jedne kućice u creskim Lubenicama koju je svojom kamerom neponovljivo zabilježio Željko Jelenski.

Fotograf je to koji od krajolika redovito stvara metafizičke studije, jedan od rijetkih kojemu je kamera oruđe spoznaje, a ne tek puki registrator prirodnih ljepota od kojih zastaje dah. Promatrajući, studirajući, prateći satima i danima čudesne prirodne pojave, slijedeći putanje svjetla i sjena na  kamenim zidovima Lubenica, Jelenski je uspio zabilježiti cjelokupan misterij ovoga gradića stvorivši antologijski ciklus fotografija!

Rabeći fotoaparat kao sredstvo otkrića, uspio je ne samo snimiti jedinstveno, već ga učiniti besmrtnim.

Snimajući Lubenice zimi – poništio je vječnu sliku Mediterana i sunca, otkrivši mnogo dublju i složeniju prirodu ovog drevnog krajolika i gradića čija se povijest ispisuje kroz četiri tisuće godina! I to kakva! Lubenice, smještene posve samotno poput surog orla na vrhu stijene, pod udarima bure, ispod kojih se proteže divlja ljepota uvale sv. Ivana s velikim šljunčanim žalom, koje su ostale mimo povijesnih udara. Malo je toga doticalo san ovoga gradića sa starim kaštelom, koji je dva puta cvao u povijesti, krajem XVII. i XIX. stoljeća.

Ni rimske legije koje bijahu stacionirane pedesetak kilometara dalje, ni pomorske bitke, mješavine jezika i rasa, Venecija i Bizant nisu potresale mali gradić. Jest, kronike bilježe da je za vrijeme Kandijskoga rata između Venecije i Turske osiromašeni Osor prodavao vlastito plemstvo za 300 libara pa se među farmacistima i ranarnicima javio i jedan Vodarić iz Lubenica  kojega su odbili jer je kopao zemlju, što je zgrozilo “stare i krezube osorske vijećnike”, kako piše u svojim nezaboravnim istraživanjima Branko Fučić. Carstva su propadala, molilo se poganskim, pa grčkim i rimskim bogovima, ranjenom i uskrslom Kristu, molilo se sv. Gaudenciju, u Valunu se pisalo oblom glagoljicom (starijom i od Bašćanske ploče!), creski gradovi su mijenjali gospodare, blistali i propadali, upisujući samo vrijeme u svoje zidove, ali Lubenice su vječno snivale na stijeni i same nalik na priviđenje u magli. I danas tek petnaestak ljudi živi u ovome samotnom utočištu.

Vjerojatno je i u rimsko doba kakav dobar zemljoradnik okapao parcelu pored grada, pijući na večer mirisno vino i jedući kruh i vjerojatno je kakva starica u srednjemu vijeku, baš kao i danas, tiho prebirala krunicu moleći se Kristu i Majci Božjoj, misleći na svoje mrtve… Jelenskijeva kamera otkriva upravo to sneno i zauvijek zaustavljeno stanje grada. Dražesna crkva i meki obrisi kuća sa starim škurama i škripavim vratnicama, neravnih linija koje kao da je oblikovao sam vjetar i kiša, a ne ljudska ruka, nose na fotografijama onu nezaboravnu patinu stoljeća koja svaki gradski prostor na Kvarneru čini intimnim.

Čovjek je u Lubenicama sam, ali u susretu s vječnošću i praelementima. Bliže su mu kiša, vjetar, orao  i jarac što brsti travu, no drugo ljudsko biće. Fotografije bez ljudi otkrivaju carstvo apsolutne tišine. Kamera bilježi atmosferske mijene koje će gradu svaki put dati novu mitsku prirodu. Pod snijegom će postati čarobno mjesto nalik na bajku. Ledom okovani prozor i vrata emaniraju nestvarni sjaj. Obrisi se gube u mliječnoj izmaglici kao na krajobrazima talijanskih vedutista koji su na slikama venecijanskih laguna doveli u pitanje prirodu stvarnog.

Upravo će snijeg učiniti ove fotografije univerzalnim umjetničkim zapisima. One su istovremeno slikovna poezija mjesta Lubenica, njegove apsolutne jedinstvenosti na zemljovidu svijeta, ali i univerzalna slika morskih gradića u beskrajnim krajolicima od nazubljenih stijena iz kojih je jednonogi Ahab krenuo u potragu za bijelim kitom, do divlje ljepote irskih obala po kojima šibaju morski valovi.

Doista Jelenskijev creski suhozid optočen ledom i krajobraz stisnut snijegom poistovjećuje Cres i Irsku, odnosno, postaje univerzalan otočki krajolik koji skriva tajnu postanja. Fotografije Lubenica u cijelosti odgovaraju onom slavnom Joyceovom opisu Irske: “Ponovno je počeo padati snijeg. Sanjivo je promatrao pahuljice, srebrne i mrke, kako koso padaju u svijetlu lampe… Padao je nad tamnom središnjom ravnicom, nad neumornim bregovima, padao je tiho nad allenskim Bogom i dalje na zapad, tiho na tamne buntovne bregove Shannona, na osamljeno groblje na brdu gdje je Michael Furey bio zakopan… duša mu se polagano topila kada je čuo kako snijeg slabašno pada kroz svemir kao silazak njihovog posljednjeg kraja, na sve žive i mrtve…”

Drugim riječima, fotograf je baš kao Joyce ušao u srž one tajnovite atmosfere Lubenica koja ih čini bezvremenim. I Lubeničani su ostali poput Michaela Fureyja snivati u mirisnoj creskoj zemlji svoj vječni i nadajmo se nepomućeni san. Snimajući pravu dramu oblaka nad gradom kakve ne može stvoriti ni najveći barokni majstor, fotograf nije samo uhvatio neobičnu vremensku promjenu karakterističnu za Lubenice, već im dao (opet) nadstvarnu i nestvarnu dimenziju.

Zakrivljene stepenice i sitne škure uličica pripadaju isto toliko Lubenicama kao i nekoj vizuri s tuniske obale ili Aleksandrije!

Pod kapima kiše, snimci će opet dati gradiću nešto biblijsko, poput utočišta čiji vlažni zidovi štite zadnja ljudska bića prije dolaska Noine arke. Vrata ispucala od vjetra i soli pripadaju vremenima mnogo starijima no što traje ljudsko pamćenje. Pun mjesec nad dimnjakom također je arhetipska slika. Od snimke lubeničke crkve u dubokoj sjeni s križem fotograf je, pak, načinio simbol čitave kršćanske civilizacije!

Gradić je “uhvaćen” i iz  posve neobičnih kutaka poput okna pa imamo dojam kao da ga je načinio gušter ili ptica sakrivena u kamenoj duplji. Zasebni snimci otkrit će sjaj svih onih malih stvari koje tvore kućevni život – od šarenih kvačica koje vise na konopu, do starinske vješalice i tanjura na zidu. Ta to je i tako onaj najprisniji imaginarij domaćih stvari za kojega uvijek prekasno u životu shvatimo da nam je jedino i najbitnije utočište. Fotografije iz kuće s križem na zidu i mirisnim biljem, gotovo odišu mirisima smokava, pršuta i vina nepromijenjenima od pamtivijeka.

Ukratko, Željko Jelenski je stvorio jedinstven i neponovljiv spomenar Lubenica ili fotografsku legendu posve istu onoj pravoj legendi o gradiću u kojemu si je nekoć davno, mladi zaljubljeni par oduzeo život, skočivši s hridina.

Osorski kralj, prema toj legendi, nije dopustio vezu između svoje kćeri  i mladića s brda, pa je kćer istjerao iz kraljevskog Osora. Ona se sa svojim voljenim naselila i smrtno stradala u mjestu koje će po njoj dobiti ime Ljubica/Ljubenice, da bi kasnije pod talijanskom upravom postalo Lubenice.

Stara i tužna priča tako je sada nadopunjena umjetničkim fotografskim ciklusom koji je od ovog creskog gradića, jedinstvenog po svemu,  načinio legendu!

Marina Tenžera

O autoru

Željko Jelenski, umjetnički fotograf, rođen je 23.11.1961. u Zagrebu, Hrvatska.

Jelenski je eminentan fotograf koji stvara već dvadeset tri godine i pripada naraštaju koji je rastao s buntovnim duhom zagrebačkog Novog vala kojemu umjetnost nije bila samo posao ili pozerstvo nego doista i način življena. Vrhunski je stilist i do danas je održao 33 samostalne izložbe. Sudjelovao je i na 14 skupnih žiriranih izložbi.

U Galeriji Nova u Zagrebu, 1993. godine, realizirao je jedinstvenu izložbu u Hrvatskoj i svijetu pod nazivom“Howling Horns”, gdje je prikazao spoj fotografije i grafike u svojim djelima i uveo novi pojam pod nazivom foto-grafika. Jelenski odabire troje glazbenika, muškarce odijeva u klasična odijela, ženu u blago erotizirani kostim, naoružava ih saksofonom, bas-klarinetom, flautom i trubom. Takva atribucija naviješta kako je riječ o džez-fotografijama kao umjetničkom ostvarenju autora.U kompozicijskom smislu uistinu vrijedi paradoks Less is more, jer autor svoje ikone postavlja u minimalan prostor, definiran jedino dvama rekvizitima – ljestvama i stolcem.

Od samih početaka bavljenja fotografijom Jelenski se specijalizirao za portretnu koncertnu fotografiju, a do danas u njegovom portfoliju možemo naći mnoge svjetske glazbenike.

Prije desetak godina Jelenski se počinje sve više zanimati za fotografiranje krajobraza i specifičnih detalja prirode, gdje na svojim fotografijama daje vlastiti pogled na prirodne ljepote Hrvatske.

Jelenski je fotograf koji na svojim fotografijama prirode redovito stvara metafizičke studije, jedan je od rijetkih kojemu je kamera oruđe spoznaje, a ne tek puki registrator prirodnih ljepota od kojih zastaje dah.

“Riječ je o svestranu fotografu kojemu je svaki snimak umjetnički unikat, kojemu je priroda najuzbudljiviji izazov. Jelenski ima japansko poštovanje prema prirodi u kojemu motiv postaje najraskošnija vizura”, Marina Tenžera, Vjesnik.

Godine 2006. izdaje samostalnu fotomonografiju pod nazivom “Buđenja/Awakening”. Iste godine nagrađen je za najbolju na temu Priroda, – FUJIFILM – Euro Press Proffesional Awards 2006.

Godine 2009. izdao je knjigu fotografija jazz glazbenika koji su u zadnjih dvadesetak godina nastupili u Zagrebu (Croatia), pod nazivom “Jazz Me Up By Jelenski”.

Ove godine izdavanjem fotomonografije o gradu Lubenica s otoka Cresa, pod nazivom “Drevnost u sadašnjosti – Lubenice”, Jelenski je stvorio jedinstven i neponovljiv spomenar Lubenica ili fotografsku legendu.

Član je ULUPUH-a, HZSU-a i HND-a. Od 2005. godine radi kao stalni fotograf poslovnog tjednika “Lider”.

Trenutno radi na foto-monografiji otoka Paga koja će obuhvaćati strukturalne kamene detalje koji su jedinstveni za taj otok. Fotomonografija Paga pod nazivom “Structures / Strukture“ bit će realizirana 2011. godine.

IZDANE PUBLIKACIJE:

2010. Fotomonografija: “Drevnost u sadašnjosti – Lubenice” (autor Željko Jelenski)

2009. Knjiga fotografija jazz glazbenika: “Jazz Me Up By Jelenski” (autor – Željko Jelenski)

2008. Fotomonografija: “Ćićarija – Ponosna udovica” (autori – Lapić, Mavar, Kalogjera & Jelenski)

2007. Fotomonografija: “Pažani su možda/vjerojatno/sigurno Marsovci” (autori – Lapić, Škunca, Kalogjera & Jelenski)

2006. Fotomonografija: “Buđenja/Awakening” (autor – Željko Jelenski)

2005. Fotomonografija: “Lonjsko polje -Voda u oblacima” (autori – Lapić, Rastić, Walter & Jelenski)

2004. CD ROM: “A u Lubenicama Lubenice” – autor CD ROM-a – Željko Jelenski – (autori fotografija na CD ROM-u – Lapić, Rastić, Walter & Jelenski) – autor glazbe -Vjeran Šalamon

2004. CD ROM: “Buđenja/Awakening” – autor CD ROM-a – Željko Jelenski – autor glazbe – Vjeran Šalamon

2004. Fotomonografija: “A u Lubenicama Lubenice” (autori – Lapić, Rastić, Walter & Jelenski)

PUBLIKACIJE U PRIPREMI:

2010. CD ROM: “Drevnost u sadašnjosti” – autor CD ROM-a – Željko Jelenski – autor glazbe – Jefry Krvopić

2011. Fotomonografija: “Structures / Strukture” (autor Željko Jelenski)

2011. CD ROM: „Structures / Strukture“ – autor CD ROM-a – Željko Jelenski – autor glazbe – Jefry Krvopić

NAGRADE:

2010. Pohvaljen na Photodays 2010. za fotografije na temu “Ljudi” i “Slobodna tema” i za publikaciju “Jazz Me Up By Jelenski”, Rovinj, Hrvatska.

2006. Nagrada za najbolju fotografiju na temu Priroda, Hrvatska fotografija 2006., Zagreb, Hrvatska.

Peta „splitska.tiramola“ – tradicionalna izložba fotografija mladih neafirmiranih autora predstavlja 100 mladih autora. Uvjet za prijam fotografija je bio da su  nastale u Splitu.

Udruga ‘Splitski.portal’ po peti put je pozvala sve mlade koji vole fotografiju ili se njome bave, da ‘prozrače’ svoje radove zarobljene u škafetinima, CD-ovima, stickovima… a oni su se opet odazvali!

Točno 100 autora (svi mlađi od 30 godina) poslali su nam svoje radove, a postav izložbe (nije bilo teme, već je jedini uvjet da su fotografije nastale u Splitu) je birala Biljana Gaurina iz agencije CROPIX.
Otvorenje ‘splitske.tiramole’ predviđeno je ovog petka 15.10. u 20 sati u najposjećenijim izložbenom prostoru u gradu, galeriji Fotokluba Split u Marmontovoj ulici. Nakon otvorenja pozivamo sve na koncert Fon Biskicha i Narodnog blaga u klub Quasimodo.
Izložba će biti otvorena do 23. listopada.

O ‘splitskoj.tiramoli’
Nepretenciozna izložba startala je 2006. godine, da bi u ovom kratkom periodu postala pravi mali pokret, jer se na dva prošla natječaja prijavilo preko sto autora, a prošle godine samo tijekom prve večeri izložbu je u prostorijama Fotokluba Split u Marmontovoj pogledalo preko 1000 ljudi. Ovim putem naša udruga pruža priliku za ohrabrivanje i promociju mladih fotografskih talenata koji inače nemaju gdje predstaviti svoj rad, a čitav posao oko izložbe, razvijanja i otvorenja odrađen je volonterski, za točno 0 kuna!

Sve o izložbi možete saznatina www.tiramola.split.com.hr, gdje se nalaze i fotografije s prethodnih otvaranja. Kao i prijašnjih godina sav posao oko pripreme izložbe odrađen je volonterskim radom članova udruge.

U subotu 16. listopada 2010. godine, na Korzu u Rijeci od 11 do 12 sati biti će izvedeni performans i instalacija PROVISIO povodom 18. listopada Europskog dana sprječavanja trgovanja ljudima. Autor instalacije je Borislav Božić.

U četvrtak 14. listopada 2010. godine u izložbenom prostoru Centra za kulturu u Čakovcu u 19.30 sati biti će otvorenje izložbe Maria Jakšića pod nazivom Mojih 10 godina na susretima ASSITEJ-a.

Izložbom fotografija na ovogodišnjem će se ASSITEJ-u predstaviti mladi čakovečki fotograf Mario Jakšić, ujedno i član Kazališne družine «Pinklec». Kako i sam «živi kazalište», glumi i su-oblikuje predstave, Mario je u posljednjih deset godina, od svojih prvih susreta s Pinklecima do danas, fotografskim objektivom uspio zabilježiti, ne samo predstave, već i ono skriveno očima gledatelja – crtice iza kulisa, scene i situacije koje se «igraju» ispred i iza zastora.

Iz izrazito velikog broja fotografija nastalih u tom periodu, autor nam svojim izborom želi dočarati cjelokupnu, kako radnu, tako i opuštenu atmosferu festivala, podsjetiti na neke značajnije predstave, na ljude, glumce, kazališne djelatnike…

Izložene fotografije ocrtavaju i presjek fotografsko-stvaralačkog razvojnog puta Maria Jakšića, od njegovih početaka rada «s običnim fotićem», do današnjih profesionalnih ikvalitetnih fotografskih uradaka. (KHB)

O autoru:

Mario Jakšić rođen je 1981. godine u Čakovcu. Fotografijom se bavi od 1998.godine, a profesionalno od 2005. Jedan je od osnivača Centra za mlade (Cezam) i Fotokluba Čakovec, gdje obavlja funkciju predsjednika. Pokrenuo je i vodio brojne foto i video radionice (filmska i foto-sekcija pri Cezam-u, filmska sekcija za djecu s intelektualnim poteškoćama, fotografska grupa III. osnovne škole, tečaj digitalne i analogne fotografije, itd.) te organizirao preko desetak fotografskih izložbi članova Cezam-a i Fotokluba Čakovec.

Službeni je fotograf festivala Assitej, a kako profesionalno fotografira za potrebe Turističke zajednice i za Grad Čakovec, njegove se fotografije mogu vidjeti u raznim promotivnim brošurama i časopisima (Ako, Fotomag, NF časopis studenata arhitekture).

Nekoliko je puta samostalno (Čakovec) i skupno izlagao u Hrvatskoj i Sloveniji (Čakovec, Zagreb, Lendava, Vinkovci), autor je dva fotografsko-umjetnička projekta (besplatno-fotkanje.com i designateproject.com).

Od 2002. godine član je profesionalne kazališne družine Pinklec, gdje je glumio u tridesetak predstava za djecu i odrasle. Značajniju je ulogu ostvario u predstavi: Dječak Ivek i pas Cvilek (2009/2010.), u režiji Anice Tomić (koprodukcija KD Pinklec i HNK Varaždin ).(KHB)

Saga o jezeru naslov je izložbe fotografija Josipa Ušaja, člana Fotokluba Zagreb, koja se otvara u utorak, 12. listopada 2010 godine, u 19 sati u Galeriji Fotokluba Zagreb, Ilica 29/3.
Autor je izložio 80 fotografija u boji nastalih u posljednjih tri godine na manje poznatom zagrebačkom jezeru Savica.

Jezera se protežu sjeverno uza Savu, na području između Savice i Petruševca. Premda ova jezera (ima ih 12) uglavnom poznaju i posjećuju ribiči i lokalno stanovništvo, Grad Zagreb je ovo područje još 1991. prepoznao kao osobito vrijedno močvarno stanište i donio odluku o proglašenju Savice značajnim i zaštićenim krajobrazom s posebnim zoološkim rezervatom, kako bi bila trajno sačuvana autentična prigradska priroda.
Međutim, romantičnom i divljem prostoru Savice, čini se, došao je kraj budući da se grad širi, pa se i ovaj dio tišine i ljepote sustavno ugrađuje u prostorne planove, pa tako i ta sačuvana divljina tretira u upravo donesenom Generalnom urbanističkom planu grada Zagreba.
Kako smo već navikli na fotografije Josipa Ušaja, koje su njegova životna radost i i umjetnost, prepoznajemo i u ovim fotografija njegove, ideje, stav i poruke, tako nas on ovom izložbom uvlači u svijet fotografije na način da analitički i kritički gledamo na svijet oko sebe.
Instiktom istinskog fotografskog stvaratelja, Ušaj osjeća bit našeg vremena, svuda je nazočan i kroz angažirani odnos izgrađuje osobni izričaj u fotografskom mediju. Sinteza estetskog, emotivnog i dokumentarnog u njegovoj fotografskoj slici njegov je stvaralački ideal. U estetskom pogledu njegove slike su bliske slikarima impresionistima, koje naznačenim dokumentarističkim značajkama dobivaju na značaju i snazi. Svjestan dokumentarističke snage svojih fotografija u prezentaciji motiva rado se služi komparativnim metodama.
Pored onoga što traži, otkrivajući nam netaknute ljepote, koje jednostavno ne primjećujemo u gradskom užurbanom i prigradskom životu i prolazimo pokraj njih slijepi pokraj očiju, on svoju umjetnost koristi kao fotografski krik, kao upozorenje na nebrigu, propuste ili devastacije koje činimo svojem životnom prostoru.

Premda je fotografije na ovoj izložbi podredio umjetničkom likovnom govoru, sa svim fantastičnim estetskim odlikama, Ušaj snagom svoga likovnoga izričaja i svjedočanstvom umjetničke fotografije, kao dokumenta, otkriva taj divni i tajni svijet prigradskih zagrebačkih jezera, nevjerojatan zoološki rezervat nadomak nebodera grada. Osim što nam daruje gradsku prirodnu divljinu, kao usput, upozorava manje lijepu stranu modernog života: devastaciju, nečistoću, nered i zagađivanje. Poziva nas da obiđemo tu divljinu, udaljenu od središta grada svega dva kilometra, da saživimo s njom, kao što, rekao bih, moli milost od nadležnih gradskih organa da ovu prirodnu ljepotu sačuvaju u izvornom obliku.
Ove prelijepe umjetničke fotografije uvode nas u nama nepoznat svijet, u svijet koji nam je tako blizak i dostupan, u svijet gdje ptice slobodno lete, gdje ribe prkose tihim ribičima; one nam pokazuju i drugu vizuru našega grada, vizuru koju ne poznajemo, premda nam je na dohvat oka; koja nam nudi da se naslušamo tišine gotovo u samom središtu grada.
Izložba je podijeljena u pet posebnih tematskih cjelina: Jezero od zlata, Labuđe jezero, Ribički raj, Modern art i Aqua viva.
Fotografije prate i autorov tekst, kao svojevrstan esej o jezeru, pjesnički uradak koji izražava njegove poglede i stav i koji nam pomože u sagledavanju izloženih fotografija.
Ušaj zapravo želi, koristeći snažan medij fotografije, dati svoj glas ugroženim vrstama i svemu onome što polako nestaje pred naletom urbanizacije, pred okrutnom najezdom civilizacije, ali i naše nebrige.
Za većinu ove fotografije možda neće promijeniti naš život, no sigurno mogu promijeniti naša razmišljanja, otvoriti ih ljudima, kao što su i mene otputile da pješice krenem prema jezerima i prepoznajem mjesta koja nas s fotografija zovu. Pa bismo ove fotografije mogli nazvati i pozivnicama ljubiteljima prirode da svrate do Ribičkoga raja ili labuđeg jezera; da svratimo na to vodeno igralište veselih liski i lijenih pataka.
Likovna formulacija izloženih radova je vrlo raznovrsna, ali u svakom pojedinom slučaju dorađena je majstorstvom umjetnika koji nam je uz ljepotu, ovim fotografijama ponudio i svoju umjetničku dušu. Zato vrijedi posjetiti Galeriju Fotokluba Zagreb i pogledati izložbu našeg agilnog i svestranog člana Josipa Ušaja.

Radovi se mogu razgledati do 25. listopada.

Vinko Šebrek
Počasni predsjednik Fotokluba Zagreb

Fotografije s izložbe:

Izložba fotografija pod nazivom Gradišćanski Hrvati biti će otvorena 9. listopada 2010. godine u 20 sati u Fotogaleriji Siscia obscura.

Izložba je nastala u suradnji sa Foto klubom Zagreb, Austrijskim kulturnim forumom i Fotokluba Fotokreis iz Željeznog (Austrija). Na izložbi će biti izloženo šezdesetak fotografija na kojima se može vidjeti način života i običaji Hrvata u Austriji. Izložba će biti postavljena do 22.10.2010.

Zahvaljujući veoma dobrom kuturnom suradnjom društava iz Gradišća i pojedinih entuzijasta iz “stare domovine” tako je i ova izložba plod suradnje Foto kluba Zagreb i Fotokruga Željezno, a sada se ovom prestavljanju običaja Grdišćanskih Hrvata pridružio i Foto klub Siscia obscura iz Siska. Tako i na ovaj način pokušavamo skrenuti pažnju na odumiranje hrvatskog jezika i običaja na području Gradišća.

Fotografije s izložbe:

Foto kino klub Podravina objavljuje natječaj za sudjelovanje na 3. koprivničkom salonu fotografije ’’Sretno dijete – sretna obitelj 2010.’’

UVJETI I PRAVILA

TEME:

1. Dijete – (san, radost, osmjeh)
2. Obitelj – (radost, osmjeh)

SUDIONICI:

Na natječaju mogu sudjelovati amateri i profesionalci iz Republike Hrvatske.

VRSTE:

Dopuštene su crno-bijele i kolor fotografije.

TEHNIKA:

Autori svoje radove mogu prijaviti isključivo u elektroničkom obliku, kao zapis na CD-u.

Fotografije trebaju biti u JPG formatu, visoke rezolucije (ne smiju biti manje od 300 dpi-a).

Format fotografija 20 x 30 ili 30 x 20 cm.

OBILJEŽAVANJE RADOVA:

Datoteke trebaju biti imenovane po temama ( Primjer: Obitelj ).

Svaki autor imenuje pojedinu fotografiju na način da prvo počinje s brojem, a zatim nazivom fotografije. Isti naziv fotografije upisuje se i u prijavnicu (Primjer: 01.Zajedno smo jači ).

Autor je uz radove na CD-u dužan priložiti popunjenu i potpisanu prijavnicu.

BROJ RADOVA:

Svaki autor može sudjelovati s najviše četiri fotografije ili kolekcijom od četiri fotografije po temi. Ukoliko se radi o kolekciji, to je potrebno posebno naznačiti u prijavnici.

AUTORSTVO I AUTORSKA PRAVA:

Svaki autor osobno odgovara za prikazani motiv.

Autor je suglasan da njegovi radovi bez naknade mogu biti objavljivani u katalogu, na WEB stranici, te ostalim medijima i publikacijama.

Radovi neće biti korišteni u komercijalne svrhe od strane organizatora.

SLANJE – PRIJAVA:
Radovi se šalju na CD-u zajedno s prijavnicom na adresu:

Foto kino klub Podravina
PP – 88
Trg mladosti 1a
48000 Koprivnica

OCJENJIVČKI SUD:

Ocjenjivački sud će imenovati organizator natječaja.

Ocjenjivački sud će od ukupnog broja prijavljenih radova odabrati cca. 100 fotografija koje će biti prikazane na izložbi te tiskane u katalogu.

Radovi koji ne odgovaraju propisanim uvjetima neće biti uvršteni u konkurenciju.

Odluke ocjenjivačkog suda su konačne i neopozive.

KATALOG ili DVD:

Organizator se obvezuje tiskati katalog ili izraditi multimedijalni DVD s nagrađenim radovima te širim izborom do najviše 100 fotografskih uradaka..

NAGRADE I PRIZNANJA:

1. Za pojedinačne fotografije ( u svakoj temi)

• medalju – jednu zlatnu, jednu srebrnu i jednu brončanu
• diplomu – do pet diploma / pohvala

1. Za kolekciju ( u svakoj temi )

• medalju – jednu zlatnu, jednu srebrnu i jednu brončanu
• diplomu – do pet diploma / pohvala

KALENDAR:

Prijema radova: 15. 09 – 18. 10. 2010.

Izbor i ocjenjivanje radova:  23. 10. 2010.g.

Otvaranje izložbe: 05. 11. 2010. g. u 17,00 sati, Dom mladih Koprivnica, Ul. hrvatske državnosti 10,  48000 Koprivnica

GENERALNI POKROVITELJ:

Grad Koprivnica

OSTALE ODREDBE:

1. Podjela nagrada i priznanja biti će u sklopu otvaranja izložbe 05. 11. 2010.g.
2. Nagrađeni autori koji neće prisustvovati otvaranju izložbe, svoje će nagrade / priznanja primiti poštom.
3. Svi prijavljeni autori, svoje radove ukoliko to žele, mogu preuzeti na otvaranju izložbe, posebnog povrata CD-a poštom neće biti od strane organizatora.
4. Organizator se obvezuje svim nagrađenim autorima kao i autorima čija djela su odabrana za katalog – DVD i izložbu, isti dostaviti tokom svibnja 2011.godine.
5. Radovi i prijavnica ne mogu se slati e-mailom.
6. Sve dodatne informacije možete potražiti na web stranici www.info-podravina.hr ili dobiti upitom na broj 091/516-2252, odnosno e-mailom na
   info.podravina@kc.t-com.hr

Foto kino klub Podravina

Organizacijski odbor

U utorak, 5.  listopada 2010. godine u 19 sati u No galeriji (MSU Zagreb) biti će otvorenje izložbe Marka Ercegovića pod nazivom Golub na grani.

Marko Ercegović, predstavnik mlađe fotografske generacije, nepokolebljivo je vjeran klasičnom mediju fotografije i tzv. „tihoj“ fotografiji, onoj u kojoj se izbjegavaju teatralni prizori i pomodni trikovi tehnike i kadra. Njegove fotografije iskušavaju samu narav medija – zaustavljanje trenutka u kojemu, najčešće posve slučajni protagonisti nisu svjesni da su u fokusu nečijeg pogleda.

U No galeriji Ercegović se predstavlja najnovijom serijom fotografija pod nazivom Golub na grani. Premda taj motiv uistinu postoji u ovom ciklusu, naziv na neki način sumira Ercegovićev odnos prema činu fotografiranja i fotografiji općenito: goluba (savršenu fotografiju) radije ostavlja na grani, dok svu pozornost, promatrajući u prolazu ili iz zasjede, usmjerava na nestalne trenutke ljudske prisutnosti u urbanom i prirodnom okruženju. Poremećena ravnoteža i stanje imanentne napetosti provlače se kroz niz motiva; očituju se u položaju tijela i njegove sjene, odnosu među ljudima koje snima, arhitekture i prirodnog okruženja… Te osobine njegova postupka, od prije poznate iz prethodnih ciklusa (Dubrovčani, Začarani, Ding, Male promjene), sada postaju još intenzivnijima. Motivi na fotografijama, naizgled poznati i bliski, zadržavaju distancu – golub ostaje na grani.

Marko Ercegović rođen je 1975.godine u Dubrovniku. Dobitnik je nagrade za mladog umjetnika 2008. godine. Od 1995 godine imao je desetak samostalnih izložbi i sudjelovao na dvadesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.

U srijedu 29. rujna 2010. godine u 20.00 sati u Galeriji fotografije Fotokluba Split, Marmontova 5, biti će otvorena izložba fotografija novinarskog para Jordanka Grubač – Ante Granik pod nazivom Sva naša mora.

Jordanka Grubač dugogodišnja je novinarka Slobodne Dalmacije, a Ante Granik netom je završio radni vijek na Hrvatskoj televiziji. U svom su poslu oboje bili vezani za pisanje ali i vizualne medije: Jordanka Grubač i sama se nije odvajala od fotoaparata, a Ante Granik od kamere i foto aparata, bez obzira na činjenicu što su svoj osnovni posao radili s kolegama, najčešće i prijateljima, fotoreporterima i snimateljima.

Izložbu u Foto klubu Split nazvali su „Sva naša mora“ budući da su i radnim zadacima ali i silnim afinitetom vezani za more. Na fotografijama je more – od onoga u šibenskoj luci što ga gledaju s terace, do mora u Kornatima, oko Palagruže, u Maroku, Brestu, Trstu…more s regata, ribanja, obiteljskih plovidbi, raznih službenih patrola, prijateljevanja s onima koji žive od mora.

Izložba će biti otvorena do 14. listopada 2010.

O autorima:

Jordanka Grubač

Rođena u Šibeniku ali je Drnišanka, Jordanka Grubač je nakon djetinjstva i Gimnazije taj grad zamjenila Zagrebom u kojem završava Filozofski fakultet, tadašnju jugoslavistiku i povijest umjetnosti. Odmah poslije studija prvi, a po svemu sudeći i posljednji posao, joj je novinarstvo.

Počela raditi u Radio Šibeniku, potom u Šibenskom listu i naposljetku do danas u Slobodnoj Dalmaciji – s nekoliko godina usporednog honorarnog izletovanja na HRT-u, Radio Zagrebu, te u nizu časopisa, magazina, listova i u zemlji i u inozemstvu… u pravilu tematski vezanih uz more. Možda je to znak nekog davno upisanog genetskog koda, jer znanstvenici kažu da je nekoć i Promina bila pod morem pa je tako jedna Vlajna postala mornarica, snažno vezana uz taj slani element.

Fotografiju obožava. Do te mjere da će skratiti svaki svoj tekst za volju prostora za dobru fotografiju – jer, kaže, ni miljun slova i sto riječi ne mogu zamijeniti – jednu sliku! Voli i cijeni kolege fotoreportere pa njima posvećuje ovu izložbu – nek’ znaju da je trčkarala za njima cijeli svoj radni vijek i nije odoljevala raditi što i oni – pa još da joj je Bog dao talenta vidili bi oni, vidili!

Ante Granik

Po rođenju Sarajlija, najveći dio života proveo je kao Zagrepčanin, a radeći kao reporter na Hrvatskoj televiziji nije propuštao priliku odlaziti na terene na more. Godinama je bio i urednik i novinar u emisijama vezanim za more, dok naposljetku nije odlučio olakšati sebi i matičnoj kući, pa prestati s morem komunicirati preko putnih naloga, već se, jednostavno, i to u svojim kasnim četrdesetima, preseliti na obalu, u Šibenik. Samo u vrijeme Domovinskog rata tematski se snažno vezao uz nešto drugo, tada važnije – bio je ratni reporter Hrvatske televitije. Kad je završio rat vratio se svojim prvim ljubavima, emisijama i prilozima za emisije prije svega emisiju More, svoje matiče kuće Hrvatske televizije. Fotografijom se bavi otkad za sebe zna, a pamti i prvi aparat: stari Weltaflex na harmoniku. I danas mu je nezamislivo bilo gdje krenuti bez fotoaparata, a kad mu nije u ruci znači da snima kamerom…

Jubilarno dvodnevno memorijalno kup natjecanje u fotografiji u čast Joze Vranića održati će se u subotu i nedjelju 9. i 10. listopada 2010. godine u Pihačima (Stubičke toplice). Zadnji dan za prijevu je 01. listopada 2010. godine.

Pozivnica, program i prijavnica su u prilogu.

U prostoru Filodrammatice u Rijeci, u ponedjeljak, 27. rujna 2010. godine u 19:30 sati, bit će otvorena izložba fotografija pod nazivom “Na ulici” autora Aleksandra Saše Tomulića. Ovo je osma samostalna izložba fotografa iz Rijeke, koji ima zvanje Artist FIAP (AFIAP) te je član HDLU Rijeka.

Green umbrella

Više o izložbi i autoru možete saznati ovdje.

U Dubrovniku, na Lapadu postavljena je izložba na otvorenom čime završava četveromjesečni projekt “Prijatelji mora” u sklopu kojeg je na glavnim trgovima i rivama 15 hrvatskih gradova prikazana najveća izložba jadranskog podmorja.

Izložba je oborila sve rekorde gledanosti, a prema procjenama turističkih zajednica, pogledalo ju je više od milijun ljudi.

Prva izložba je organizirana početkom lipnja, u Rovinju, u sklopu fotografskog festivala Photodays, a ova lapadska postava, posljednja u nizu, ostaje izložena do 30. rujna.

Projekt “Prijatelji mora” od početka su prepoznale institucije: Ministarstvo turizma i Hrvatska turistička zajednica, kao i turističke zajednice gradova, te tvrtke pokrovitelji, a cilj projekta je podizanje svijesti o važnosti mora, našeg najvećeg nacionalnog blaga.

Organizatori pripremaju sljedeći projekt za proljeće, pod nazivom “Prijatelji baštine”.