Fotografija.hr

Tišina. Hladnoća. Poneki udaljeni stranac na ulici. Nepoznato mjesto. Jednostavnost. Zamišljenost. Ponekad su upravo ovi prizori ono za čime žudimo u našoj svakodnevnici…  Uz rastuće ljetne temperature pozivamo vas da se izgubite u fotografijama jednog od najvažnijih suvremenih norveških i europskih fotografa, Mortena Andersena na izložbi Black and Blue od 15. svibnja u Laubi.

Posebno smo uzbuđeni jer se radi o prvoj međunarodnoj suradnji Laube, koja je ostvarena s Veleposlanstvom Kraljevine Norveške u Zagrebu.  Morten Andersen jedan je od rijetkih umjetnika dobitnika doživotne stipendije Norveškoga kralja (Government Guaranteed Income for Artists). U svega dvadeset godina djelovanja, izlagao je u više od dvadeset zemalja i o njemu je objavljeno dvanaest publikacija. O svojim fotoknjigama je umjetnik izjavio: „Od 1999. fotoknjiga je osnovni medij za prikazivanje moga rada. Osim što je objekt umjetnosti sama po sebi, knjiga je demokratski, dostupan i intiman medij u kojem zbroj pojedinačnih fotografija i uređivanja stvara veću cjelinu koja, kao u romanu ili na filmu, stvara priču koja te može odvesti na nova mjesta i k novim iskustvima. Zajedničko svom mom radu i motivaciji za fotografiranjem je znatiželja i želja da istražujem i proučavam mjesta i okoliš, bilo to u Oslu, norveškim šumama, mojoj četvrti, underground rock sceni Osla ili međunarodnim gradovima.“

Također, publika će imati prilike vidjeti cijeli ciklus fotografija Black and Blue, izložen spajajući projekcije više od stotinu fotografija te postav niza fotografija kaširanih na aluminiju. Ostavljamo vas uz tekst Sandre Križić Roban, nastao povodom ove izložbe. Ukoliko ste zainteresirani, možemo vam dogovoriti intervju s umjetnikom.

Izložbu otvaramo 15. svibnja u 19 h, a slijedi i razgovorom s umjetnikom u 20 h u kojemu će sudjelovati kustosice Sandra Križić Roban i Vanja Žanko.

Kad otvorim vrata, ulaze “nesigurne” fotografije

Mortenova stranica na internetu otvara se fotografijom koja me ne privlači, dapače, scena mi je mrska i ne “zove” me da otvorim ta vrata. Unutrašnjost mesnice s dugačkom rashladnom vitrinom iznad koje su na generičkim fotografijama prikazane “gastronomske delicije”, dok u pozadini kadra mesar u bijeloj odori demonstrira izradu ražnjića doista nije prizor koji daje naslutiti sve ono što se nalazi “iza”. No slike su varljive, kao i riječi, ne navode nužno na ono što bismo mogli zaključiti na prvi pogled; pružaju otpor, višeznačne su i opiru se svrstavanju u fileove.

Za Mortena Andersena fotografija je možda poput modrice o kojoj piše Snowflake u predgovoru knjige Black and Blue, istoimenog ciklusa kojim se predstavlja publici u Laubi. Ona je poput udarca koji se dogodio i zauvijek promijenio njegovo tkivo, poremetivši veze koje je naslijedio ili učio o njima u djetinjstvu. Taj se udarac mogao dogoditi u mladosti, za vrijeme nekog od nastupa punk i rock’n'roll bendova koje je fotografirao za lokalni glazbeni tisak. Kako bilo, promjene boja i oblika koje su uslijedile nesvakidašnje su, i njihova nepravilna forma objedinjuje opus u kojem osim glazbe i tamnih, intrigantnih crno-bijelih fotografija koje pripovijedaju o noćnim zbivanjima ima mnogo toga što vrijedi istražiti.

Ciklus Crno i plavo posvećen je Oslu, a sastoji se djelomično i od fotografija koje je Morten snimio u sklopu ranijih serija, često ih objavljujući kao autorske knjige. Knjiga fotografija njegov je “osnovni medij”, a za naše je uvjete impozantan broj od osamnaest izdanja koja je uglavnom sâm dizajnirao, ostavljajući snimcima da svoj narativ – ukoliko postoji – podijele s gledateljima. Oslo iz njegove ruke djeluje poznato, kao mjesto koje od nekud poznajemo, gotovo kao grad u kojem živimo. Nema velebnih scena, izdvojenih zgrada koje svjedoče o njegovoj kulturnoumjetničkoj povijesti, ili nečemu važnome. Ljude često tek “okrzne” pogledom, snimajući kroz prozor tramvaja, ili s bicikla kasno navečer, dok ga neravna cesta sprječava da postigne miran i stabilan kadar. Kišne kapi i snježne pahulje sivom, pomalo dosadnjikavom urbanom krajoliku koji ničim ne iznenađuje daju potrebnu zaigranost, mekoću koja prekriva slojeve zaostale nakon noćnih izlazaka, poput zapišanih zidova kućâ i tenisica zaboravljenih na ulici. Mortenov Oslo otvara se kao mjesto u kojem ćemo se bez problema snaći, prolazeći između zgrada po uhodanom puteljku jedne od livada koje su se oduprle urbanizaciji i uređenju. Snima male, obične stvari na koje nailazi, izravno, bez okolišanja – detalje arhitekture, dječje crteže po zidovima, samoniklo bilje uz kolosijeke.

Morten Andersen posvećen je svakodnevici u svim njezinim pojavnostima. Ako seriju shvatimo kao cjelinu, tada je ona poput novele o gradu, njegovim stanovnicima i praznim (ne)mjestima; to je priča o običnom životu koja nije lišena komentara, političkih, društvenih ili kulturoloških. No oni nisu u prvom planu, po kojem će ova serija ostati zapamćena, nego se “kriju” u tetovažama muškaraca snimljenih u nekoj birtiji, u scenama pijanih posrtanja i neuređenih začelja kuća. Moguću kritiku zapažamo u fotografiji obruča koji čuva danas nepostojeće stablo, u prizorima ulica neočišćenih od snijega i zabranjenih prolaza. Jesmo li u pravu kad ih tako doživljavamo? Teško je biti posve siguran, pogotovo kad između crno-bijelih snimaka naiđemo na pozorno pozicionirane fotografije u boji neobičnih kolorističkih odnosa. Pojedine su snimljene u klubovima, druge na ulicama, gdje mu je vjerojatno bio potreban trag crvene u tom urbanom krajoliku koji djeluje kao da je gotovo u potpunosti lišen boja. Fotografije iz parkova i botaničkog vrta, snovite plavičaste sjene grana na hrapavom kamenom podu i senzacije na nebu koje nas podsjećaju da su snimljene u geografskoj zoni sjevernog svjetla tek su izdvojeni primjeri čija zrnata struktura filma i bolećive boje naslućuju odnos prema mediju, ali upućuju i na činjenicu da su snimljene uglavnom na filmovima u boji isteklog roka trajanja koje je dobio od fotografa kad su prelazili na digitalnu tehnologiju.

Posve drugačijeg su karaktera fotografije iz ciklusa Plava šuma (Blå Skog) snimljene u raznim krajevima Norveške 2007.–2008. godine. To su moguća mjesta relaksacije, kad nam pozornost ne bi privlačila srušena trula stabla, dijelovi šumâ potučeni od oluje, debla čija horizontalna stanja odaju da je njihova egzistencija unutar tog mikrosvijeta odavno završena.

Gdje god i što god snimao, Morten ne sintetizira niti se trudi dati opću sliku mjesta, atmosfere ili nečeg drugog. Kreće se vođen svojom logikom, fragmentira ono što je jednom vidio, ali i ono što smo mi vidjeli. Pomoću fotografije crnog psa koji mu, okrenuvši glavu, uzvraća pogled, omogućuje nam da se bez zadrške sjetimo njegovih prethodnika s kojima uspostavlja misaonu i vizualnu komunikaciju. Pripovijeda o usamljenim pojedincima, zaspalima nakon noćnog provoda, ljudima s čijim se interesima i ponašanjima ne moramo poistovjetiti, ali ćemo ih razumjeti. Estetika film noira koju do izvjesne mjere preuzima ne prenosi nužno pesimizam niti opisuje neželjene situacije. Šansu zamjećujemo u osjetu dodira, u svjetlima tramvaja ili postaje metroa, koji će težini trenutka udahnuti neku titravu lakoću. I to bez obzira što je nastala zbog preduge ekspozicije, starog filma ili neke druge vrste “nesigurnosti”.

U izložbenom prostoru Centra za kulturu Čakovec u srijedu, 9. svibnja u 19 sati otvara se izložba “Razgovori s Jožom” Maše Bajc. Izložba će biti otvorena do 21. svibnja.

Polazište izložbe “Razgovori s Jožom” dijalog je između dvoje umjetnika različitih medija i različitih generacija, povezanih porijeklom. Međimurje, regija omeđena sa dvije rijeke – Murom i Dravom, imala je važno mjesto u djelu Josipa Štolcera Slavenskog, a elementi tradicijske glazbe bili su često prisutni u njegovom radu. “Voda zvira”, tradicionalni međimurski napjev koji je Slavenski obradio za mješoviti zbor, svoje će mjesto naći i u instalaciji Maše Bajc. Melankolična melodija evocira maglovite međimurske pejzaže određene upravo vodom, koja se pojavljivala kao motiv i u Mašinoj ranijoj seriji oniričnih pejzaža nazvanih “Scapes”.

Maša pejzaž doživljava kao ekstenziju intimnog unutarnjeg svijeta kako ga opisuje Gaston Bachelard i istražuje pojam mjesta i prostora. “U doživljaju instalacije neprekidno se krećemo između stvarnog osjetilnog mjesta koje sam rad konstituira i unutarnjeg, imaginarnog mjesta koje je samo naše…” Dojam kretanja, putovanja, mjesta između, stvoren je odnosom statične i pokretne slike, odnosno izvrtanjem karakteristika medija. Fotografija je nepomična, no konstruiranjem mreže od velikog broja naoko identičnih fotografija avionskog krila, stvoren je osjećaj kretanja. Za razliku od fotografije, video je kao medij obilježen pokretnom slikom, no Maša koristi zamrznuti kadar istog motiva dok podloga sastavljena od fotografija zvijezda kreira treperavu površinu i video slici daje zrnatost filmskog negativa, stvarajući osjećaj da kretanje dolazi iznutra. “Čim smo nepomični, mi smo drugdje; snivamo u neizmjernom svijetu. Neizmjernost je pokretanje nepomičnog čovjeka.”

No ni, Maša Bajc ni Josip Štolcer Slavenski nisu ostali nepomični. Oboje su “prekoračili vodu” koja simbolički zatvara regiju u samodostatnu cjelinu i otišli u potragu za znanjem, iskustvom, novim područjima. “Zaroniti u vodu ili lutati pustinjom, znači promijeniti prostor…Ni u Pustinji, kao ni na dnu mora, ne možemo sačuvati malu dušu, zapečaćenu i nerazdjeljivu.”

Maša Bajc rođena je 1980. u Čakovcu. Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Fotografijom se počela baviti na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Školovanje je nastavila u SAD-u gdje je magistrirala fotografiju (MFA in Imaging Arts) na Rochester Institute of Technology u Rochesteru, država New York. Izlagala je samostalno i na grupnim izložbama u SAD-u, Hrvatskoj i drugim europskim zemljama. Dobitnica je priznanja na svjetskim natječajima poput International Aperture Awards, PX3 ? Prix de la Photographie Paris te International Photography Awards. Stipendistica je Bronx Museum Artist-in-Marketplace programa za 2012. godinu. Trenutno živi i radi u New Yorku i Zagrebu. Članica je HDLU-a. Istražuje područja fotografije, videa i instalacijske umjetnosti. Izlagala na tri samostalne izložbe te brojnim skupnim u zemlji i inozemstvu.

Izložba Zagreb na fotopotenciju održati će se u Caffe baru LP, Račkoga 11 u Zagrebu. Otvorenje je 11. svibnja u 19 sati, a izložba će ostati otvorena do 4. lipnja. Radi se o kolekciji fotografija koje prikazuju interakciju slučajnih prolaznika s gradskim grafitima, muralima, staklenim fasadama i izlozima.

O autorici

Vesna Špoljar rođena je 1955. godine u Slavonskom Brodu. Završila je jezičnu gimnaziju, a zatim Filozofski fakultet u Zagrebu i stekla zvanje profesorice engleskog i hrvatskog jezika.

Već u djetinjstvu pokazivala je sklonost prema fotografiji i fotografiranju, pa je tako još u osnovnoj školi prvu fotografsku poduku dobila od oca. On je rado i često fotografirao obitelj, obiteljska slavlja, zajedničke izlete, a najviše djecu. Kako je već tada, a posebno kasnije imala sklonost kreativnom stvaranju, nastavila je sa amaterskim snimanjima, a po uzoru na oca najčešće fotografira svoju obitelj, obiteljska druženja i svoju djecu.

Stvaralački duh doveo ju je prije pet godina u Fotoklub Zagreb, gdje je proširila svoje vidike i na širokom polju medija fotografije, razgraničila je i odredila svoju umjetničku i kreativnu fotografiju od dotadašnje. Bila je to prekretnica u njezinom fotografiranju, jer je otada većina njenih fotografija bila namijenjena prezentaciji na klupskim i međuklupskim izložbama i natječajima fotografije u Hrvatskoj i u svijetu.

Stvaralačka živost i želja za širim djelovanjem odvodi je u još dvije poznate zagrebačke foto udruge, najprije u CroArt foto klub, a nedavno i u udrugu FotoGard, u kojima aktivno djeluje.

Valja spomenuti i njen društveni i organizacijski angažman. Početkom 2011. godine počinje se baviti organizacijom samostalnih i skupnih izložbi priznatih zagrebačkih fotografa. Zapažena je bila skupna izložba Maske, koja nakon izlaganja u Zagrebu, kreće na put po hrvatskim gradovima. U prosincu 2011. osmislila je i organizirala Salon minijature i humanitarnu prodaju fotografija, manifestaciju na koju se javio veliki broj umjetnika fotografa. Obje su izložbe održane u Caffe baru LP u Zagrebu.

Naročito je privlači ulična fotografija, ali ništa manje nije uspješna po svježini domišljatosti i načinu oblikovanja fotografske slike s motivima prirode i krajolika.

Do sada je imala dvije samostalne izložbe, a sudjelovala je na preko 50 skupnih i natječajnih izložbi u Hrvatskoj i svijetu, na kojima je osvojila i zapažena priznanja. Tako je prošle godine na međunarodnoj manifestaciji Dr. Organ vida u Zagrebu nagrađena trećom nagradom, srebrnu medalju je dobila na izložbi Tourphoto 2011 u Đurđevcu, drugu nagradu i IAAP /International Association of Art Photographers/ medalju na Podravskom salonu u Đurđevcu za kolekciju fotografija, srebrnu medalju na salonu Sretno dijete u Koprivnici, te nagradu Vox populi na međunarodnoj manifestaciji Foto Ex tempore održanoj u Novigradu u Istri. Nedavno je dobila i FIAP-ovu pohvalu na Salonu minijature u Beogradu.

Zagreb na fotopotenciju Vesnina je treća izložba. U njoj pokazuje svoju sklonost ka bilježenju interakcije gradskih grafita, murala, staklenih fasada i izloga sa slučajnim prolaznicima. Upravo u ovo vrijeme priredila je još jednu izložbu. U Galeriji Ravnice priredila je s Nedom Rački zajedničku izložbu fotografija pod nazivom Vatromet boja. Organizacijom foto druženja i izložbi želi dati svoj doprinos promociji i promicanju fotografije i izlagačke djelatnosti.

ZAGREB NA FOTOPOTENCIJU

Fotografija je svjedočanstvo o onome što se je već dogodilo. Ona je dokument prošlih događanja i činjenica. Ona je osim toga i umjetnost. Za njeno prihvaćanje i priznanje kao dijela likovne umjetnosti trebalo je skoro jedno stoljeće. Čini mi se, da je i danas mnogi ne shvaćaju i ne tumače kao umjetnost, pa je tako nazivaju različitim imenima – izlagačkom, kreativnom ili autorskom, što u stvari ne mijenja njenu prirodu.

Vesna Špoljar pripada krugu fotografskih stvaratelja, koji njeguju upravo umjetničku fotografiju, zasnovanu na analitičkom i intuitivnom postupku. Tako je likovna formulacija njenih fotografija na tragu one definicije, koju je davno zapisao Charles Harbutt (1935.), slavni američki fotograf , «fotografija je imaginacija u realnom».
Otuda je Vesnina fotografija po svom umjetničkom izrazu odličan spoj estetskog i dokumentarnog, ravnoteža racionalnog i emotivnog, te simbioza literarnog i likovnog.

Najveća umjetnička vrijednost njenih foto uradaka leži u izvornim potencijalima fotografije, posebno u njenim estetskim osobinama, u kreativnim postupcima autorice od pravilnog izbora kadra, u komponiranju fotografske slike, izboru motiva i kuta snimanja, u njezinom specifičnom načinu fotografskog gledanja, promišljanja, prepoznavanja i odabira, pa sve do tehničke dotjeranosti, čemu daje poseban značaj.

Izložba, koja je pred nama, treća je samostalna izložba Vesne Špoljar. Do sada je priredila dvije samostalne izložbe: u veljači prošle godine izložbu pod naslovom «MOJ IZBOR» u ovom istom prostoru, dakle u Caffe baru LP, Račkoga 11, a u srpnju prošle godine priredila je izložbu u Laurisu, u francuskoj Provansi, pod naslovom «POGLED» (LA VUE).
Tada je dobila ponudu da ponovno izlaže u obližnjem mjestu Cadenet u Galeriji općinskog centra, pa se tako već sada priprema i planira kako bi tu izložbu priredila sredinom iduće godine.

Iako je njen tematski i stilski opus mnogo širi, danas se predstavlja samo s manjim dijelom svog opusa «life» fotografije, urbanog pejzaža i ulične fotografije, gdje dominiraju fotografije uličnih grafita.

Upravo fotografije grafita daju izložbi posebnu estetsku i tematsku obojenost, što potvrđuje i naša poznata novinarka Ana Lendvaj u svom osvrtu u «Večernjem listu» (20. 09. 2011.) ističući da je … «Vesna Špoljar digla uličnu umjetnost na fotopotenciju» i ujedno objašnjavajući način na koji je to postigla, te piše da je: «Zanimljivo kako najduži zid ispunjen grafiterskom umjetnošću u zagrebačkoj Branimirovoj ulici izaziva umjetnike drugih medija na kreativnu akciju povezanu s njim. Spajajući ono što se događa ispred zida sa zidnim grafitom, hrvatska je fotografkinja Vesna Špoljar tako načinila novu atrakciju – sjajan primjer fotografskog artizma. Iako nesvjesni interakcije u prizorima na zidu, prolaznici snimljeni u hodu uz zid postaju akteri Vesnine fotografije»

Ovdje lako prepoznajemo da autorica kroz dokumentarni pristup bilježi grafite kao subkulturu i kao umjetnost, a istovremenim pronalaženjem odnosa slučajnih prolaznika s njima, svojim kreativnim činom stvara neobične i zanimljive fotografske priče.

Valja reći da isto tako kao što snimljeni grafiti nose neke poruke, cjelokupna izložba, kao i pojedinačne fotografije nose svoje poruke i imaju svoje značenje, «što se može protumačiti kao iznenađenje koje nas očekuje svakim našim izlaskom u grad, jer se svaki puta dešava nešto novo, nešto posebno, nešto neponovljivo», kako to ističe sama autorica.

Izložba u Caffe baru LP predstavlja 16 fotografija, koje je autorica snimila u Zagrebu u zadnje dvije godine i do sada nisu izlagane, osim naslovne «Zagrebački grafiti», objavljene uz navedeni članak Ane Lendvaj u Večernjem listu. Ova fotografija bila je dio njenih izložbi u Francuskoj, pa je i tamo zapažena, te objavljena u novinama.

Po zatvaranju izložbe, namjera je autorice proširiti je sa još 4 fotografije, te ciklus izložiti u Gradskoj knjižnici Novi Vinodolski u srpnju ove godine.

Na kraju poželimo i nama i autorici da bude što više ovakvih izložbi i što više susreta poklonika fotografske umjetnosti sa novim fotografskim radovima ove sjajne umjetnice ali i kao poticaj njegovanju fotografije koja izvire iz života, naše svakodnevice, našeg okružja i vremena sadašnjeg.

Vinko Šebrek
Počasni predsjednik Fotokluba Zagreb

U Galeriji Fotokluba Split, odnosno u Marmontovoj ulici ispred, otvorena je večeras jedna od najznačajnijih ovogodišnjih izložbi. “OTOK HVAR 1904. – 1918.”

Radi se o izložbi fotografija iz vremena Austro – Ugarske. Snimio ih je artista fotograf Petar Ruljančić prije stotinjak godina. Fotografije su napravljene sa original negativ materijala u naravi staklene ploče formata 13cm x 18cm. Snimljene su na otoku Hvaru većinom u mjestu Stari Grad, ali i šire.

Na otvorenju izložbe su, u nazočnosti nekoliko stotina ljudi u Marmontovoj ulici, govore održali autor izložbe Frane Božiković, predsjednik Fotokluba Split Feđa Klarić i dožupan (hvaranin) Visko Haladić koji je ujedno i službeno otvorio izložbu.

Folklorna skupina udruge „TRIM“ iz Vrboske sa otoka Hvara predstavila se plesom na otvorenju, ples STORE FORSKE TONCE / stare hvarske plesove / uz pratnju tradicijskog instrumenta lirica.

U Galeriji Fotokluba Split izložena je i prastara kamera sa mijehom iz tog vremena, istovjetna onoj koju je autor koristio, a koja privlači veliku pozornost posjetitelja.

Izložba pod nazivom Vatromet boja  održat će se u galeriji Ravnice, Hegedušićeva 20. Otvorenje je 8. svibnja u 16.30, a izložba će se moći pogledati do 5. lipnja.  Neda i Vesna su se odazvale pozivu slikara Andreja Baše koji u istom prostoru  istovremeno izlaže svoja ulja na platnu. Naziv njegove izložbe je Sjećanja. Uz prigodni domjenak, biti će izveden i glazbeni program.

Vesna Špoljar – članica je Foto kluba Zagreb, CroArt foto kluba i udruge „Fotogard“. Dugo se bavi fotografijom ali intenzivnije zadnjih pet godina. Sudjeluje u aktivnostima klubova, klupskim izložbama i natječajima fotografije u Hrvatskoj i u inozemstvu.

Do sada je imala dvije samostalne izložbe, u veljači prošle godine u Zagrebu i u srpnju prošle godine u Provansi u Francuskoj, a sudjelovala je na oko 50 skupnih izložbi. Upravo priprema novu samostalnu izložbu. Osvojila je niz nagrada i priznanja. Osim svojim fotografijama i na drugi način želi dati svoj doprinos promicanju fotografije kao umjetnosti te se bavi organiziranjem skupnih i samostalnih izložbi priznatih hrvatskih umjetnika fotografa

Neda Rački, AFIAP – fotografija joj je dugogodišnji hobi, a posljednjih nekoliko godina aktivno sudjeluje na nacionalnim i međunarodnim natječajima i salonima bilo kao izlagač ili član žirija. Sudjelovala je na dvadesetak izložbi u Hrvatskoj i preko sedamdeset izložbi u 40 zemalja na svim kontinentima. Osvojila je brojne nagrade i priznanja. Prošle je godine imala prvu samostalnu izložbu u Zagrebu, a za lipanj ove godine priprema samostalnu izložbu u Rijeci. Članica je Foto kluba Zagreb i udruge “Fotogard”.

Kolekcija „Krovovi“ izložena je na XIth Festival of Photographic Art u Francuskoj, a u Hrvatskoj je osvojila prvo mjesto na 8. Salonu hrvatske međuklupske umjetničke fotografije u Rijeci te drugu nagradu na Podravskom salonu 2010. u Đurđevcu.

Dvoje najkompletnijih fotografa ove je godine zapala ta sreća da prime prestižno priznanje Tošo Dabac za promicanje i doprinos umjetnosti fotografije. Njihova imena nisu ništa manje poznata od same nagrade, a riječ je o izvrsnoj Mare Milin i članu Fotokluba Zagreb Krešimiru Mehinčiću.

Nagrada pod imenom Tošo Dabac dodjeljuje se već četrdesetak godina svake godine, a ujedno je i jedina strukovna nagrada na području fotografije koja se dodjeljuje u Hrvatskoj. Kategorije su svake godine jednake, a ima ih svega dvije – ona namijenjena članovima Fotokluba Zagreb i ona namijenjena fotografima koji nisu članovi kluba.

Iako je svečana dodjela već održana (17. travnja 2012. godine) još uvijek postoji mogućnost da zavirite u svijet koji su vlastitom maštom i igrom svjetlosti stvorili Mare Milin i Krešimir Mehinčić ukoliko zavirite u prostore Fotokluba Zagreb.

U organizaciji Udruge Klika i Fotokluba Split 26.05.2012. starta drugi splitski fotomaraton.

Fotomaraton je fotografsko natjecanje koje se održava u 20-ak gradova u svijetu. Split fotomaraton 2012. je jednodnevno fotografsko natjecanje gdje natjecatelji tijekom samog događanja dobiju 12 tema unutar 6 sati te za svaku temu fotografiraju po jednu fotografiju, naglašavajući maštovitost i kreativnost . Teme ostaju tajne sve do početka natjecanja. Start fotomaraton biti će u 11 h na Voćnom trgu. Kao novina koju smo uveli prošle godine u fotomaratonski svijet jest posebna kategorija za natjecatelje do 18. god.

Ekipa Split fotomaratona u suradnji s Hrvatskim željeznicama i hostelom Sunseekers je ove godine pripremila posebno iznenađenje za sve fotomaratonce koji ne žive u Splitu.

HŽ–Putnički prijevoz svim putnicima-sudionicima fotomaratona odobrava komercijalnu povlasticu u visini 40% od redovite prijevozne cijene u 1. i 2. razredu svih vrsta redovitih vlakova, a ležaj u hostelu Sunseekers za sudionike fotomratona iznosi 59kn.

Prijaviti se možete do 23.05.2012. na www.klika.hr, a ako ostane mjesta moći ćete se prijaviti i na samom startu.

Svi koji se prijave do 15.05. imati će zajamčenu traženu veličinu majice.

Sharbat Gula, Afghan girl, © 1984 Steve McCurry. All rights reserved.

U Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, u subotu, 5. svibnja 2012., u 2o sati otvara se izložba fotografija  “Trenutak nezaštićenosti” jednog od najznačajnijih  svjetskih fotoreportera, Amerikanca Stevea McCurrya.

Riječ je o velikoj izložbi od blizu 160 fotografija većeg formata, među kojima je i jedna od najpoznatijih ikad snimljenih fotografija, portret afganistanske djevojčice Sharbat Gula iz 1984. Na izložbi je također moguće vidjeti film ‘Potraga za ‘afganistanskom djevojčicom’ iz 2002. godine, koji dokumentira traženje i pronalazak njegovog proslavljenog modela 18 godina kasnije.

Steve McCurry je rođen 1950. g. u Philadelphiji, a diplomirao je na Koledžu za umjetnost i arhitekturu pensilvanijskog Sveučilišta. Nakon završetka studija dvije godine radio je u novinama, a potom kao slobodnjak odlazi u Indiju.

Član je agencije Magnum Photo od 1986. godine. Bio je na poprištu mnogih međunarodnih i građanskih sukoba, među ostalima fotografirao je događanja u Burmi, Šri Lanki, Bejrutu, Kambodži, na Filipinima, u Zaljevskome ratu te ratu na području bivše Jugoslavije, a više se puta vraćao u Afganistan i Tibet.

McCurry je svoje radove objavio u svim važnijim svjetskim časopisima, a stalni je suradnik časopisa National Geographic. Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima i one za novinskog fotografa godine (1984.) koju dodjeljuje Američko udruženje novinskih fotografa (NPPA). Iste je godine osvojio i četiri prve nagrade Svjetskog udruženja za novinsku fotografiju (World Press Photo) te je jedini fotograf u povijesti kojemu je to pošlo za rukom. Također, dvostruki je dobitnik Nagrade Olivier Rebbot.

Svoje radove izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u uglednim galerijama i muzejima diljem globusa, a objavio je i više knjiga među kojima svakako valja istaknuti The Imperial Way (Imperijalnim putovima), 1985., Monsoon (Monsun),1988., South Southeast (Jug, jugoistok), 2000., Sanctuary (Svetište), 2002., The Path to Buddha: A Tibetan Pilgrimage (Put do Buddhe: tibetansko hodočašće), 2003., Looking East (Pogled na istok), 2006., In the Shadow of Mountains (U sjeni planina), 2007., The Unguarded Moment (Trenutak nezaštićenosti), 2009. i The Iconic Photographs (Fotografske ikone), 2011.

Izložba ostaje otvorena do 17. lipnja 2012.

U nedjelju 6. svibnja u 19.00h, u Galeriji fotografije Fotokluba Split, Marmontova 5, otvara se izložba fotografija pod nazivom “OTOK HVAR 1904. – 1918.” Izložba ostaje otvorena do 21. svibnja 2012.

Autor izložbenog projekta je Frane Božiković (fotograf, kipar i slikar).

O izložbi i projektu:

Fotografije su iz vremena Austro – Ugarske. Snimio ih je artista fotograf Pietro Ruliancich
(Petar Ruljančić) prije stotinjak godina. Fotografije su napravljene sa original negativ materijala u naravi staklene ploče formata 13cm x 18cm.

PETAR RULJANČIĆ ( 1888. -1935. )

Fotograf, rođen je na otoku Visu 1888. godine. Od 1904 g. do 1918 g. djeluje u Starigradu na Hvaru. Atelijer i dućan sa fotografskim materijalom se nalazio u ulici Sridnja kala u centru grada. U kaletama improvizira atelier i vješto koristi prepoznatljiva tri rekvizita za kompoziciju svojih fotografija. Dokumentirao je ljude i događaje u vrijeme Austro – Ugarske države na otoku Hvaru. Snima i eksterijere tako da u ponudi ima i razglednice sa otoka Hvara. Fotografički atelijer je nagrađivan za svoj rad.
Atelje Ruljančić 1919. godine seli u Split. Kraj gradskog parka “Đardin” u centru Splita uređuje foto atelje “OLIMPIJA”, što ga je vodio do smrti 1935 g.
Organizator je prve izložbe umjetničke fotografije u Dalmaciji nakon Prvoga svjetskoga rata.

Ova izložba je želja da se oživi djelić tog vremena.

Otvorenje izložbe:

Profesor Mladen Domazet dati će uvodnu riječ.
Folklorna skupina udruge „TRIM“ iz Vrboske sa otoka Hvara predstavlja STORE FORSKE TONCE / stare hvarske plesove / uz pratnju tradicijskog instrumenta lirica.
Uz zvuke ciciljane, pleskuše, kane, kvatro paši, šaltin i ostalih hvarskih plesova u pučkim i svečanim tradicijskim nošnjama s kraja 19. i početka 20. stoljeća oživit će vam ugođaj proteklih vremena.

Autor izložbe: Frane Božiković
ul. A.B.Šimić 8, 21 000 Split
mob. 091 539 0708

Veliko fotografsko natjecanje pod imenom „Foto izazov“ koje se ove godine održava u čak sedam najvećih hrvatskih gradova, objavilo je finaliste iz drugog po redu – Osijeka.

Osječki je „Foto izazov“ startao 21. travnja, a šest dana kasnije objavljeni su finalisti istog. Rezultate možete pogledati na službenim stranicama natječaja kao i galeriju s odabranim fotografijama iz Osijeka i Splita.

Inače, natječaj se održava od ožujka pa sve do lipnja, a stručni žiri sastavljen od vrsnih fotografa u svakom od gradova izabire tri finalista u pojedinoj kategoriji. Kategorije u kojima sudjeluju svi natjecatelji su: retro, slobodna, close – up, reklamna, turistička, street style, paparazzi i panoramska fotografija. Pobjednici u pojedinoj kategoriji također će imati prilike biti predstavljeni na svima dobro znanom fotografskom događaju „Rovinj Photodays.“

Ukoliko ste zainteresirani za sudjelovanje, još uvijek nije prekasno, ostalo je još šest gradova koje možete obići – Pula, Rijeka, Zadar, Varaždin, Rovinj i Zagreb.

U samoborskoj Foto Galeriji Lang u nedjelju, 6. svibnja u 12 sati,  otvara se izložba fotografija ‘Likovi i krajolici’ umjetnika Alana Lenskog.

Alan Lenski (Boston, Massachusetts.), odrastao je i školovao se u SAD i Francuskoj. Između 1982. i 1984. studirao je fotografiju kod Richarda Albertinija, inače učenika poznatog fotografa Minor Whitea. Dobitnik je nagrade National Ment Award in Photography te dvije nagrade Eastman Kodak. Kasnije studira video&film kod Roberta Franka. Diplomirao 1988. je na Sveučilištu države Texas u Austinu. Od 1988. dol 1991. živi i radi u New Yorku. Godine 1991. odlazi u Paris gdje upoznaje Oliviera Binsta i iz njihova druženja rađa se ideja o knjizi „U potrazi za Evropom“. Tada kreće na veliko putovanje Evropom, tokom kojeg je fotografirao žene u svim dijelovima kontinenta. Sada organizira seriju izložbi s tih putovanja, a također se bavi fotografijom velikog formata.

Robert Frank je njegove fotografije uvrstio u svoju knjigu ‘Thank you’ (izdanje Scalo Verlag 1998). Fotografije je izlagao na skupnim izložbama Atlatni, New Yorku, Washingtonu, Woodstocku, Philadelphiji, Parizu, Hamburgu, Stuttgartu, Zagrebu, a samostalno u dva navrata u New Yorku. Njegove fotografije nalaze se u kolekciji francuske Nacionalne biblioteke u Parizu.

Fotografije se mogu razgledati do 27. svibnja.

U četvrtak, 10. 5. 2012. u 20 sati,  u galeriji KIC kluba otvara se samostalna izložba Petre Mrše „(Ne)zamjenjivo“.

Mrša  kreće od pretpostavke da se bliskost koju je dvoje ljudi razvilo u ljubavnoj vezi, može iščitati iz njihovih zajedničkih fotografija.

No što se pred kamerom može dogoditi ako parovi poziraju odvojeno, s nepoznatom osobom kao novim privremenim partnerom, kakav se odnos stvara u tom kratkom trenutku?
Dvadesetak parova poziralo je sa svojim partnerom zamijenivši potom ga tuđim.

Petra Mrša rođena je u Rijeci 1985. godine. Diplomirala je sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i psihologiju na Hrvatskim studijima. Nakon diplome upisuje Akademiju dramske umjetnosti, smjer snimanje. Na festivalu Rovinj Photodays 2010. godine nagrađena je u kategoriji Akt, a sljedeće godine dobiva posebno priznanje za mlade autore. Imala je dvije samostalne izložbe (Tko želi biti kapetan Kuka 2009. godine u SKD Prosvjeti u Zagrebu te Nova škola 2012. godine u Galeriji VN u Zagrebu), a sudjelovala je na desetak skupnih (Muzej za umjetnost i obrt, Galerija Ulupuh, Galerija SC, K.U.N.S., ASA Art Gallery…). Trenutno studira na diplomskom studiju fotografije.

Amateri fotografi često se fokusiraju na dvije grane fotografije – portrete i pejzaže. Oni malo napredniji koji se fotografijom bave već koju godinu, dvije, polako ali sigurno, zalijeću se putevima modne fotografije. O toj se vrsti fotografije kod nas priča premalo, a itekako je zanimljiva. Spoj ljepote, kreativnosti i fotografije. Što zapravo znate o modnoj fotografiji u Hrvatskoj?

Tko su najbolji modni fotografi najbolje nam mogu reći samo pravi modni znalci. Jedan je takav portal odlučio otkriti imena najboljih modnih fotografa u Hrvatskoj.

Prvi na listi zasjao je već uvježbani tim koji čine Romano Decker i Dejan Kutić. Ne obazirući se na ono što je popularno i već poznato, ovaj dvojac stvara zaista nešto novo i svježe. Da bi njihova priča bila još bolja, njihova je fotografija nominirana na Sony World Photography Awards dok im je prijetio čak 171 žestoki konkurent. Tako su i sebi na nama uspijeli dokazati da njihov talent seže daleko izvan granica Hrvatske.

Marko Grubišić zauzeo je drugo mjesto u svijetu modne fotografije. Često ga nazivaju i najvećom radilicom kad je posrijedi njegova vrsta posla, a mnoga je poznata lica svojim nevjerojatnim talentom pretvarao u dinamične i nesvakidašnje likove.

Sljedećeg kojeg su modni znalci itekako nahvalili jest Mladen Šarić. Iako često  sličan ostalim mladim nadama modne fotografije, nikad u potpunosti  isti. Odlično oko za detalje vraća ga na put na kojem još nitko nije bio.

Vrsnoj fotografkinji Mare Milin dodijeljeno je tek četvrto mjesto, no razloga za brigu nema. Dobro smo upoznati njenim radom i, iako je na ljestvici modnih fotografa stigla tek do četvrtog mjesta, njezina raznolikost oduševljava nas iz dana u dan.

I posljednje, ali ne i najmanje vrijedno mjesto, pripalo je Šimi Eškinji. Iako je trenutno poprilično udaljen od Hrvatske, ne prestaje nas oduševljavati fotografijama koje oduzimaju dah. Veliki ljubitelj ženskog tijela koje potom seli na gradske ulice, donosi nam dašak svjetske modne fotografije i u tome je, priznajemo, izvanredan.

U petak, 4. svibnja, u 20 sati, u Dvorcu Vitturi, u Kaštel Lukšiću  održati će se otvorenje  izložbe fotografija Igora Tomljenovića u kojima se bavi motivima Kaštela prezentiranima panoramskim formatom. Svečanosti otvorenja doprinjeti će ženska klapa “Štorija”,  i muška klapa”Kurenat”, a druženje uz domjenak omogućiti će hotel Medena.

Izložba ostaje otvorena do 21.svibnja.

Autor senzibilno iščitava vremenske znakove na arhitekturi. Komponiranjem  njezinih oblika i formi u korenspodenciji sa prirodnim okružjem, otkrivanjem patina i erozija ili pak ožiljaka nastalih zubom vremena i ljudskom rukom dobiva sugestivne, razotkrivajuće slike malih urbanih jezgri i izdvojenih detalja. Zajedno svjedoče o kontinuitetu života i njegovu prolasku.

Motiv svakodnevan i običan (osobito lokalcu), osobnim autorskim pristupom, intuicijom, promišljenošću, te eksperimentiranjem suvremenim digitalnim i tehničkim sredstvima, učinjen je drugačijim.

Postignut je odmak koji će osupnuti kako lokalca tako i pridošlicu. Promatrajući ove fotografije osobito se kod domaćeg čovjeka,  može pojačati osjećaj tjeskobe, neizvjesnosti, nepomičnosti i isključivosti koji su nametnuti u općoj ekonomskoj krizi i posljedicama koje ona donosi. U svakom umjetničkom djelu pa tako i u fotografiji svakako možemo tražiti  i odjeke autotrefleksije.

Fotografije nam se otkrivaju u neobičnom, slikarskom svjetlu i bogatom tonalitetu. Podastiru nam psihičke naboje grada uronjenog u melankoliju, u graničnu stvarnost.

Sivo  dominira slikom i ona njime dobiva na eleganciji, svojevrsnoj profinjenosti. Koliko god sivilo priziva negativne konotacije ono je pozitivno po svom likovno-estetskom potencijalu kojeg udahnjuje prisustvom u nekoj boji…iz predgovora, Mirela Duvnjak

Igor Tomljenović je karijeru u fotografiji započeo tijekom školovanja u Križanićevoj gimnaziji u Zagrebu u Centru za kulturu i umjetnost, radeći za tadašnje časopise kao foto-reporter. Od 1988. do godine 2000. boravi u Australiji. U Australiji etablira svoj fotografski studio u Melbourneu i dobiva angažmane u vodećim reklamnim agencijama. Upisuje “Griffith University” na Gold Coast, Bachelor of Arts Course, ubrzo završava i poslijediplomski studij, Honours Degree, s temom ‘Transgressive Image: Sex, Body and Gender’. Radi kao likovni kritičar i organizator japanskih izložbi u svijetu. Autor je 5 umjetničkih knjiga izdavača ArtNet Academy u Japanu. Autor je niza samostalnih izložbi u Melbourneu, Gold Coastu, Brisbaneu, Zagrebu, Rijeci i Splitu. Danas živi i radi u Kaštel Novom. Član je ULUPUH-a u Zagrebu i dobitnik mnogih strukovnih nagrada.

U četvrtak, 3. svibnja, u 19 sati, u okviru Dana grada Klanjca, u Galeriji Antuna Augustinčića, održat će se predavanje Davorina Vujčića pod nazivom Iz fototeke GAA: Antun Augustinčić (1900. – 1979.).

Okosnicu predavanja čini stotinjak fotografija iz fototeke Galerije i jedno je u nizu predavanja kojima Galerija prezentira onaj dio svoje muzejske aktivnosti koji je manje vidljiv široj javnosti. Njime, uoči majstorova rođendana, Galerija Antuna Augustinčića podsjeća na život i djelo jednog od najvećih hrvatskih kipara.

Od 27. travnja do 17. svibnja, u Hrvatskom muzeju turizma u Opatiji gostuje izložba Muzeja grada Zagreba ‘Hrvatska na povijesnim panoramskim fotografijama’. Na izložbi se može vidjeti 58 uvećanih presnimaka razglednica i fotografija Zagreba, Opatije, Dubrovnika, Rijeke, Zadra, Raba, Šibenika, Poreča, Pule, Hvara, Karlovca, Otočca,Varaždina, Koprivnice, Đakova, Osijeka i drugih gradova  snimljenih u razdoblju od 1860. do 1930. godine. Autori koncepcije izložbe su Slavko Šterk i Miljenko Smokvina, a za likovno oblikovanje odgovoran je Željko Kovačić.

Danas pod ‘panoramom’ najčešće pomislimo na prizor nekog atraktivnog krajolika, neke impresivne gradske vedute, kada nam se pred očima otvori pogled na prostor od kojeg zastaje dah, pa istog trenutka pomislimo da taj prizor treba zabilježiti fotoaparatom.

Fotografski snimak koji obuhvaća široki pogled na krajolik ili unutrašnjost nekog prostora i sl. zovemo ‘panoramska fotografija’.To su mahom fotografije koje obuhvaćaju pogled s većim vidnim kutem nego što ga ima ‘normalni’ objektiv, a on se kreće od 40 do 50 stupnjeva. Panoramske fotografije obično su uske i dugačke.

‘Panoramska fotografija’ je u svojem kreativnom i tehničkom izričaju jedinstvena, ona omogućava da jednim pogledom oka dobijemo uvid u vedutu koju nismo mogli, zbog fizioloških ograničenja oka, sagledati jednim pogledom vlastitog oka.

U snimanju panoramskih fotografija ogledali su se brojni slavni i izvrsni fotografi. Spomenimo samo najznačajnije hrvatske ili svjetske fotografe koji  su dolazili u naše krajeve snimati prekrasne vedute Hrvatske.

Braća Alinari, slavni fotografi iz Firenze, snimali su u 19. stoljeću vedute Dalmacije, Alois Beer, austrijski fotograf iz Klagenfurta, snimao je duž jadranske obale. Tvrtke Photoglobe iz Zuricha i Stengel & Markert iz Drezdena slale su ponajbolje (zasada nepoznate) fotografe da snimaju panorame širom Hrvatske.

Od naših fotografa, svaki grad ili područje imali su vrsne majstore koji su snimali panoramske fotografije. U Zagrebu to su Julius Hühn, A. Ivan Standl i Ludwig Schwoiser. U Osijeku snima Alios Berger, u Rijeci, Ilario Carposio i G. Petricich, u Zadru Tomaso Burato, u Splitu Petar Zink i Luciano Morpurgo, u Dubrovniku Franz Laforest i J. Tošović.  Širom Hrvatske, najviše na Jadranskoj obali snima Ćiril Metod Iveković

Ekipa BuzzTV-a sa novopokrenutog portala Webtelevizija.eu snimila je zanimljivi prilog o instalaciji Fotokluba Čakovec – Camera Obscura

Camera obscura preteča je svih modernih fotoaparata koji se od nje razlikuju samo u korištenju naprednih tehničkih rješenja, dok je princip samog nastanka fotografije potpuno jednak. Stoga je Fotoklub Čakovec na Trgu Republike ispred Centra za kulturu postavio cameru obscuru dimenzija 2 x 2 x 2.5 metra u koju su posjetitelji mogli ući i tako vidjeti kako nastaje fotografija u svim fotoaparatima koje poznajemo, bili oni mobiteli ili veliki profesionalni DSLR-ovi.

Otvorenje izložbe fotografija “Street stories” fotografkinje Sanje Buterin bit će u galeriji Siscia obscura u ponedjeljak 30. travnja 2012. godine u 20 sati.

O autorici:

Sanja Buterin rođena je u Skoplju u Makedoniji. Nakon završenog Pravnog Fakulteta u Skoplju, seli se u Lovran, gdje
trenutno živi. Zanimaju je strani jezici, putovanja i umjetnost. Crtanjem i slikanjem bavi se od djetinjstva. Intenzivnije fotografira od 2004. godine, a prvi put izlaže 2007. godine na tradicionalnoj izložbi “Dani Makedonske Fotografije”. Od tada je na fotografskom planu ostvarila značajan uspjeh sudjelujući na više od 30 domaćih i međunarodnih izložbi u zemlji i regiji.
Dobitnica je nekoliko nagrada i pohvala u Skoplju, Sarajevu, Osijeku, Boru, dobitnica je dviju medalja FIAP u Kumanovu i Sofiji i zlatne UPI medalje u Kamniku. Njene fotografije su bile dio makedonske kolekcije na svjetskom FIAP bienalu za crnobijelu fotografiju u
Slovačkoj i Španjolskoj te svjetskom bienalu za kolor fotografiju u Irskoj.

Na svojoj prvoj samostalnoj izložbi predstavit će se sa 40 crno-bjelih fotografija pod nazivom Street stories, a izložba će biti postavljena do 25.05.2012.

Rijeku su u petak prijepodne okupirale fotografije mladih. Lonjsko polje na riječkom korzu. Foto dani mladih službeno počinju u subotu!

Foto dani mladih 2012. kreću u subotu 28. travnja 2012. godine. Sve je na Velom Lošinju, a dan ranije predstavljene su na riječkom korzu najbolje prošlogodišnje fotografije. Tijekom prijepodneva stiglo je mnogo Riječana koji su pohvalili spoj tradicije i modernog, sve ukomponirano u prirodu. U petak je najčešče pitanje bilo koja je cijena fotografija.

‘”Stvarno su spontane, a neke i posebno tajnovite. Pogotovo gdje se recimo ne vidi pola lica modela. Ovo su radili srednjoškolci? Ma svaka pohvala!’ – samo su neki od komentara prolaznika

Izložba u Rijeci je uvod u ono što vas čeka sljedeća dva dana. Deset najboljih fotografa i deset najboljih modela imaju zadatak fotografirati turističku fotografiju na Velom Lošinju. Najbolje očekuju nagrade kao besplatno ljetovanje u Zadru i pretplata na časopis Meridijani.

Evo kako je sve to bilo u petak u Rijeci: http://youtu.be/yPLDAYlvjQg

Emisije o Foto danima možete pratiti na TV4R Karlovac, TV Plus i Z1 Televiziji.

Kao uvertira 2. extempore foto-natječaju ‘PhotoCITY’ u galeriji ‘Placa’ u Svetom Lovreču, otvorit će svoju samostanu izložbu cerovljanski zaljubljenik u fotografiju Igor Blagonić.

Ovo je Blagonićeva druga samostalna izložba, a ovu otvara kao prošlogodišnji pobjednik fotografskog natječaja, obzirom da je na lanjskoj temi osvojio najviše simpatija stručnog ocjenjivačkog žirija na temu ‘grota Sv. Lovreča’.

Svečano otvaranje izložbe je u nedjelju, 29.04. 2012. godine u 20 sati u galeriji ‘Placa’ na lovrečkom trgu.

Ovogodišnji Ex-tempore nagradni foto natječaj ima zadanu temu ‘put – putovanje’ a prijave započinju istovremeno kad i sama izložba. Više o natječaju na : http://www.fotografija.hr/kaf-lovrec-2-fotografski-ex-tempore-nagradni-natjecaj-photo-city-2012/16312/ ili na http://kaf-lovrec.hr/media/7370/pravilnik.pdf